Istina o stradanju srpskog naroda u Sarajevu tokom proteklog rata u BiH vjerovatno nikada neće u cijelosti biti otkrivena, ali bi popis stanovništva bio jedan od najznačajnijih koraka u tom smjeru.

Ovo je "Fokusu" rekao poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Slavko Jovičić, napomenuvši da upravo zbog toga Bošnjaci ne žele ni da čuju za popis stanovništva. Jovičić to objašnjava činjenicom da bi popis sigurno bacio potpuno novo svjetlo na dešavanja u BiH tokom rata, jer bi se na osnovu tih podataka utvrdilo ko je, u stvari, počinio etničko čišćenje.

- Ne treba nam bolji primjer od sarajevske opštine Ilidža, koja je sedamdesetih godina prošlog vijeka bila jedna od tri najperspektivnije i najrazvijenije opštine u bivšoj Jugoslaviji. Po popisu stanovništva iz 1971. godine u opštini Ilidža živjelo je 44,6 odsto Srba, 31 odsto Muslimana, zanemariv broj Hrvata i 18 odsto Jugoslovena, među kojima su opet najbrojniji bili Srbi. Samo dvije decenije kasnije, etnička slika Ilidže potpuno je promijenjena, tako da je 1991. godine tu živjelo 46 odsto Muslimana, 33 odsto Srba i 10,5 odsto Hrvata - naveo je Jovičić.

Srbi su, navodi on, sistematski čišćeni i protjerivani iz Sarajeva prije, tokom i poslije rata. Danas u glavnom gradu BiH, upozorava Jovičić, živi više Arapa nego Srba. On je kazao da je neposredno poslije rata na području Sarajeva bilo više od pet hiljada stanova u kojima su nekada živjeli Srbi, a koje ni danas niko ne traži, što samo po sebi govori o sudbini prijeratnih stanara.

Ukazao je na to i predsjednik Udruženja porodica nestalih sarajevsko-romanijskog regiona, Milan Mandić, koji je naglasio da Vlada Federacije BiH ima podatke prema kojima za šest i po hiljada stanova u Sarajevu nije podnesen zahtjev za vraćanje i pretpostavlja se da su u nekim od tih stanovima pobijene kompletne porodice srpske nacionalnosti.

- Ti stanovi se uglavnom nalaze u centralnim opštinama Sarajeva, odnosno u opštinama Centar, Novo Sarajevo, Novi grad i Stari grad. Udruženje je tražilo porodice koje su živjele u tim stanovima ili bilo koga ko bi mogao podnijeti zahtjev za vraćanje, ali, nažalost, bezuspješno, što ide u prilog mojim pretpostavkama da vlasnici više nisu živi - rekao je Mandić. Mandić je naglasio da bi se broj stanova za koje nikad nije podnesen zahtjev za vraćanje mogao kretati od osam hiljada do 10.000 i da je te podatke i svoje pretpostavke šta se moglo desiti s porodicama iz tih stanova prenio i predstavnicima vlasti u FBiH, kao i bivšem premijeru Vlade FBiH Nedžadu Brankoviću.

- Bojim se da vlasti u FBiH smišljeno i planski prikrivaju i zataškavaju zločine, ali i probleme sa kojima su se suočavali i suočavaju sarajevski Srbi i ne vjerujem da ćemo te probleme riješiti uz njihovu pomoć - dodao je Mandić.

Sandžaklije u srpskim stanovima

Milan Mandić je istakao da je na području Sarajeva tokom ratnog perioda nestalo nekoliko hiljada Srba i da podatke o vlasnicima tih stanova i članovima njihovih porodica Udruženje nije moglo dobiti ni od Agencije za istrage i zaštitu BiH i Obavještajno-bezbjednosne agencije. Prema njegovim riječima, sadašnji korisnici tih stanova jesu Bošnjaci, i to pretežno iz Sandžaka, koji su u ratnom i poratnom periodu intenzivnije počeli naseljavati područje Sarajeva. Isto tvrdi i Slavko Jovičić, koji navodi da su Sandžaklije još tokom ratnih godina protjerivali Srbe iz Sarajeva i oduzimali im stanove i kuće.

 Ovo je rečeno na jučerašnjoj konferenciji posvećenoj utvrđivanju istine o stradanju Srba u Sarajevu, koju je u Palama, pod nazivom "Istinom do pravde", organizovala BORS.

Učesnici skupa poručili su da od svih institucija RS očekuju i traže da se još organizovanije uhvate u koštac sa postojećim problemima i natjeraju institucije BiH, a prije svih Tužilaštvo BiH, da pitanja zločina nad Srbima postave kao prioritet u radu, kako bi istina o stradanju sarajevskih Srba bila verifikovana i kroz sudske procese, a zločinci kažnjeni. Takođe, zaključeno je i da bi Savjet ministara BiH morao odmah preispitati i redefinisati postojeću odluku o takozvanoj Komisiji za Sarajevo, te reaktivirati njen rad u novom sazivu.

- Ne smijemo i nikada nećemo dozvoliti da se prekraja istina o proteklom ratu, da se za sve zločine okrive Srbi i sudi samo njima i da shodno takvoj nakaradnoj logici svi drugi ekskluziviteti pripadnu isključivo onima koji su sebe proglasili žrtvom, a nas dželatima. Ne sporimo da smo se borili za svoj narod i u toj borbi stvorili RS, ali nismo bili agresori, niti smo dužni da bilo kome polažemo račune račune za svoje pravo na život - poručio je predsjednik BORS, Pantelija Ćurguz.

Da je stradanje Srba u Sarajevu najvažnije nacionalno i istorijsko pitanje, a prvenstveno političko, ocijenio je i Staša Košarac, predsjednik Kluba srpskih delegata u Vijeću naroda NSRS, koji je rekao da su zločini na Srbima u tom gradu bili rezultat sprovođenja tadašnje zvanične politike.

- I danas su na sceni pojedinci koji vuku politički kontinuitet iz tog vremena i još uvijek aktivno sprovode onu istu politiku od koje su stradali sarajevski Srbi. Međutim, znamo istinu i moramo naći put da otvorimo to pitanje u zvaničnim institucijama i izađemo iz dobro osmišljenog ćorsokaka za Srbe, te ukažemo na nedopustiv rad Tužilaštva i Suda BiH i njihov odnos prema pitanju ratnih zločina nad srpskim narodom - rekao je Košarac.

Koordinator Tima republičkog MUP-a za istraživanje i dokumentovanje krivičnih djela ratnog zločina, Simo Tuševljak, iznio je podatak da je zaključno sa 31. juna ove godine nadležnim tužilaštvima podneseno 795 krivičnih prijava, izvještaja i njihovih dopuna protiv 6.997 lica zbog postojanja sumnje da su počinili jedno ili više krivičnih djela ratnog zločina nad do sada identifikovanih 21.848 žrtava.

- Više od trećine tih prijava, tačnije njih 240, odnosi se na šire područje Sarajeva, a podnesene su protiv 1.496 lica za zločine nad preko pet hiljada žrtava - rekao je Tuševljak.

Poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Slavko Jovičić podsjetio je učesnike skupa na višegodišnje neizvršavanje odluke Ustavnog suda BiH iz maja 2005. godine, kojom je nadležnim institucijama u Federaciji BiH naloženo da odgovore po apelacijama porodicama nestalih sarajevskih Srba, a koja je ključni put za dokazivanje istine o stradanju srpskog naroda u tom gradu.

Većina političara u BiH u svom privatnom i političkom životu često koristi svjetsku mrežu za razmjenu informacija i komunikaciju.

Osim korišćenja Interneta za privatne potrebe, političari se slažu da je ovaj način komunikacije veoma važan i za njihov politički život.

Kontaktirajući putem globalne mreže s političkim aktivistima iz svijeta, stvaraoci političkog života u BiH stiču, kako kažu, nova saznanja koja mogu da iskoriste i za unapređivanje svojih političkih partija, ali i cjelokupne političke situacije. Nerijetko, oni koriste Internet i kako bi oslušnuli glas javnosti.

Dok pojedini političari ni ne pomišljaju da pokrenu blog ili više vole Fejsbuk, drugi imaju i po nekoliko publikacija na Internetu.

Tako Slavko Jovičić, poslanik SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, ima dva aktivna bloga, i to jedan koji bi se mogao okarakterisati kao ozbiljan i drugi koji je više privatni.

- Na jedan blog postavljam autorske tekstove, kao što su kolumne koje objavljujem u "Fokusu", ali i druge tekstove koji su objavljeni u nekim novinama. Često se na blogu mogu pronaći i tekstovi iz raznih štampanih medija u kojima su zastupljene moje izjave - kazao je Jovičić, te dodao da su njegovi blogovi veoma dobro posjećeni.

Prema Jovičićevim riječima, na drugom blogu objavljuje fotografije, kako one iz privatnog života tako i fotografije koje su rezultat njegovog rada i angažovanosti.

- Putem ovih blogova ostvarujem dobru komunikaciju s ljudima, posebno onima koji žive u dijaspori. Iako u BiH još ne postoji visoki nivo elektronske pismenosti, ipak je važna komunikacija i ostvarivanje kontakata s ljudima putem Interneta - kazao je Jovičić, te dodao da nema profil na Fejsbuku, jer bi mu to, tvrdi, ipak bilo previše.

Svoj blog ima i Rajko Vasić, izvršni sekretar SNSD, koji svakodnevno ažurira tekstove na blogu.

- Komunikacija je znak opstanka, čak i kad je potpuno bezvrijedna i nepotrebna. Stoga pokrećem blog - napisao je Vasić na svom blogu.

Nikola Baštinac, poslanik SNSD u NSRS, osim bloga koji je posljednji put ažuriran krajem maja ove godine, ima i profil na Fejsbuku.

- Pokrenuo sam blog, jer sam želio da imam mjesto na kojem ću pisati o svojim viđenjima politike i političkih dešavanja, a Fejsbuk mi više služi za ostvarivanje privatnih kontakata - kazao je Baštinac.

Pored blogova, većina političara u BiH, i to mahom oni mlađi, ali ne zaostaju ni oni po godinama nešto stariji političari, imaju svoj profil na najpopularnijoj internet društvenoj mreži Fejsbuk.

Tako možete postati prijatelji sa članovima pozicije i opozicije u Srpskoj i BiH i na taj način ostvarivati komunikaciju s njima.

Zahvaljujući profilu na Fejsbuku, Srđan Mazalica, poslanik u NSRS i predsjednik Izvršnog odbora Mladih socijaldemokrata, kaže da ima mogućnost da bude u svakodnevnom kontaktu sa članovima Međunarodne unije socijalističke omladine iz raznih zemalja.

- Komunikacije putem Interneta i društvenih mreža veoma su važne i u političkom smislu i u smislu promovisanja nekih vrijednosti. Ne koristim ovu društvenu mrežu da bih učestvovao u nekim kvizovima ili igrama koje se nude na Fejsbuku nego da bih saznao korisne informacije iz svijeta i primijenio ih na našim prostorima - kazao je Mazalica.

Kako je naglasio, korišćenje Interneta veoma je važno i za unapređivanje političkih stranaka i demokratskih standarda u društvu.

- Ne bih mogao zamisliti jedan dan bez Interneta i komunikacije preko elektronske pošte - rekao nam je Mazalica.

Putem Fejsbuka možete postati prijatelj Siniši Dodiku i Perici Rajčeviću, poslanicima u NSRS. A na Fejsbuku je aktivan i Dubravko Suvara iz Kluba delegata iz reda srpskog naroda u Vijeću naroda RS.

Branislav Borenović, potpredsjednik PDP-a, takođe ima profil na Fejsbuku, koji koristi kako bi ostvario kontakte s prijateljima iz školskih dana koje nije vidio godinama, ali i za političke svrhe.

- Danas je gotovo nemoguće da mlad čovjek ne komunicira putem Interneta. Zahvaljujući Fejsbuku, koji pruža mnogo mogućnosti, ostvarujem međunarodnu saradnju i razmjenjujem informacije s političkim partijama iz inostranstva - istakao je Borenović.

Na Fejsbuku smo pronašli i profil Borana Bosančića, generalnog sekretara mladih DNS-a, te Ognjena Tadića iz SDS-a.

Adnan Terzić iz SDA, pored veb stranice, ima i profil na Fejsbuku, ali i Tviteru.

Po ugledu na druge kolege, blog je otvorio i Željko Komšić, ali ga je posljednji put ažurirao u februaru ove godine, slično kao i Mirsad Kebo, koji je to uradio u decembru 2008. godine.

Predlažući kandidate za koje unaprijed zna da neće dobiti potrebne agremane kao ambasadori BiH u Srbiji, Haris Silajdžić pokazuje koliko je njemu uopšte stalo do dobrih odnosa s najbližim susjedima.

Ovo je "Fokusu" rekao poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Slavko Jovičić, komentarišući tvrdnje da ni novoimenovani ambasador BiH u Srbiji, Sead Avdić, neće dobiti zeleno svjetlo nadležnih srpskih vlasti za diplomatski rad u Beogradu.

- Silajdžiću ne samo da nije stalo do toga ko će predstavljati BiH u Srbiji, već bi on bio najsrećniji da Srbije uopšte i nema na karti svijeta. To najbolje pokazuje kakav je njegov odnos prema Srbiji, ali i kako stranka koju on vodi i političko Sarajevo doživljavaju Beograd - istakao je Jovičić.

On je podsjetio da je prije Avdića u igri bio Boriša Arnaut, koji takođe nije dobio agreman, zbog umiješanosti u nelegalnu naturalizaciju islamskih ratnika u BiH. Prema Jovičićevim riječima, nikoga ne bi trebalo da iznenadi kada bi Silajdžić za novog ambasadora predložio i Abu Hamzu.

- Da mu Abu Hamza nije potrebniji u BiH, sigurno bi ga predložio za ambasadora - rekao je Jovičić i istakao da se ništa bolje ne može ni očekivati kada diplomatiju BiH vode ljudi poput Harisa Silajdžića i ministra spoljnih poslova, Svena Alkalaja.

Jovičić je kazao da zahvaljujući Sporazumu o specijalnim i paralelnim vezama Republika Srpska i Srbija iz dana u dan jačaju privrednu, kulturnu, sportsku i svaku drugu saradnju i da za demokratski izabrane predstavnike vlasti srpskog naroda nema granice na Drini, a to je, sasvim sigurno, ono što smeta Silajdžiću.

- On sam je prije nekoliko godina izjavio da nikada neće otići u Beograd. Neće, jer ga tamo niko i ne zove. A ne zove ga zato što on, njegova stranka i veći dio bošnjačkog političkog vrha žive u prošlosti, bez namjere da pogledaju u budućnost - dodao je Jovičić.

Fotelja ambasadora BiH u Beogardu upražnjena je već više od dvije godine, a posljednji diplomatski predstavnik BiH u Srbiji bio je Tomislav Leko.

Kandidat BiH za ambasadora u Srbiji, Sead Avdić, zbog ratne prošlosti i uloge u stradanju vojnika JNA u "Tuzlanskoj koloni", najvjerovatnije neće dobiti agreman.

Rok za davanje agremana Avdiću ističe krajem mjeseca.

Znam da nije pristojno baš ovako javno izjavljivati "ljubav" nekome ko i ne zna šta je ljubav. Međutim, svako pravilo ima izuzetak, pa je tako i u ovom slučaju.

 Da otvorim karte do kraja. Radi se o Sonji Biserko. "Slomila" mi je srce koje godinama kuca "samo zbog nje"? Mada sam bio u dilemi, a i sad sam - jesam li "izabrao pravu", a i oženjen sam! Istina, dvoumio sam se između njih nekoliko ili nekolicine... Nataše Kandić, Staše Zajović, Biljane Kovačević-Vučo (ih, ova s dva prezimena, ma ne dolazi u obzir, ni kao rezerva!), Sonje Liht i Borke Pavičević (ostarjele su i u mladost se vraćaju isključivo kroz mlaćenje prazne slame, pritom uzimajući pare od bjelosvjetskih tajkuna i raznih antisrpskih Soroša, probisvijeta i osvjedočenih ološa koji se utrkuju da finansiraju baš takve antisrpske tzv. NVO).

Tako Sonja, prenapućena od srpskomrzačkog vonja, htjela bi da svoje inicijative po BiH izgonja (ostvari)! Prvo sam pomislio da se radi o estradnoj zvijezdi koja se odvažila na solističku ljetnu turneju po BiH, jer sad je sezona kad se uzima lova! A, ona to zna, dokazano! No, nije ona naivna. Ovdje našu dragu Sonjicu narod (Bošnjaci), ali ne i narodi (Srbi) naprosto obožavaju. Gdje god se pojavi, ona svojom pojavom i elokvencijom plijeni pažnju znatiželjnih i, naravno, zbog te činjenice nastaje prava histerija njenih obožavalaca, jer zvijezda poput nje - nikad ne tamni?

Ali, gledajući iz mog mnogougla i iz srpske perspektive i srpskog naroda u Republici Srpskoj - potezi Sonje Biserko više su nego sramni. Umislila je dokona besposličarka, vidljivo je to, da je neki važan faktor, pa se iz Srbije otisnula na putešestvije po BiH i tako je stigla i u Mostar. Samo sam očekivao da će, onako hrabra i odvažna, napraviti "lastu" i da će se sa Starog mosta bućnuti u Neretvu. Ali, prevario sam se. Nema ona te kuraži, jer se prvo mora izvući iz blata u kojem se godinama nalazi, pa tek onda, onako pred mnogobrojnim kamerama, kao prava zvijezda, pokušati da umije svoje uprljano lice.

No, ima ona i previše lica, a o dvoličnostima da i ne govorim, i za umivanje bi joj bila potrebna vatrogasna cisterna vode, ako su kojim slučajem još ispravne, jer, koliko znam - mostarski vatrogasci su u štrajku!

Ima li alternativnog rješenja "biserčici"? Ima! Ipak će Srbi iz Republike Srpske, na kraju krajeva, biti zahvalni za pojavljivanje Sonje Biserko - bisera na medijskoj sceni, prvo u Srbiji, pa bogami i ovdje kod "njih" u BiH... Jer, izgleda da joj je posjeta Banjoj Luci, ipak, nedosanjani san, kao i Atifu Dudakoviću koji još u svojim košmarnim snovima umišlja kako slavodobitno ulazi u Banju Luku na krilima krvave ratne prošlosti.

Ali, da nije nje (Sonje) i njenih istomišljenica, ma mi Srbi, ovakvi kakvi smo, opet bi se, po našem starom običaju, uljuljkali i utopili u sivilo dosadnog života i sami bi se uvalili u učmalu baruštinu bh. stvarnosti. Ali, tu je Sonja da nas trzne iz letargije i da nam pomogne da se nikad ne opustimo, niti da se s njom u bilo kakve duele upustimo, jer naprosto - žena je samo jedna epizodna sjena reinkarnacije antisrpske zbilje, još od vremena Vuka Brankovića.

Baš nikada neću razumjeti one koji misle da sa Sonjom mogu praviti državu po svojoj volji. Bože mili, u kakvoj su zabludi oni koji tako misle. Ali, to je njihov problem. Sonja i Sonjina ženska antisrpska reprezentacija, na svu sreću, u srpskom narodu ne uživaju nijedan jedini procenat bilo kakvog ugleda, od cifre koja nije nebulozna - 000.000.000.000.000.000.000.001... Evo, iskren sam - zaista ne znam pročitati ovaj broj, ali znam da se Bošnjaci grdno varaju ako misle da su im glavni sagovornici ovakve minorne i apsolutno nebitne protuve.

Jedini sagovornici mogu im biti samo i isključivo Srbi i predstavnici srpskog naroda koji su legitimno izabrani na izborima i koje svesrdno podržava srpski narod iz Republike Srpske... Čekam samo da ovaj moj osvrt objave nekakve elektronske novine koje samo čitaju istomišljenici Sonje i Nataše, i, naravno, urednika Pere (babasere!) i, po svemu sudeći, šačica zabludjelih Bošnjaka, koji misle da im je to oaza i centrala stvaranja unitarističke BiH!? Ali, neka gube vrijeme, a i šta bi drugo radili...

Da zaključim.

Mi znamo svoj put! Bez nas - Srba iz Republike Srpske - nikada se više ništa neće moći promijeniti u BIH i zato - Sonja i razne-prazne sonjice, a i nekakav podmladak "sonjčića" - pih (mislim na ono - pih maca!)... ne miješaj(te) se u unutrašnje stvari moje zemlje!

Avgust je mjesec godišnjih odmora i to je tako od davnina. Osjeti se to na svakom koraku, a i golim okom se da primijetiti.

Prvo, po pravilu, svi gradovi u ove dane izgledaju skoro kao pusti. Stiče se utisak da je polovina stanovništva negdje na moru i da se zasluženo odmara. Neki se, bogami, cijelu godinu nisu ni umorili, jer gotovo da ništa nisu ni radili. I to je baš apsurdna situacija, svojstvena zemljama kao što je BiH. Zapravo, na morima svjetskih mondenskih ljetovališta odmaraju se oni koji u svom životu nikad ništa nisu ni radili!? Ali, baš oni, jedino, imaju para za skupe turneje i putešestvija po odmaralištima od Tunisa, Kipra, Kariba, a najviše je onih koji se zaustave na Jadranskom moru.

Federalci se uglavnom odlučuju za Hrvatsko primorje, dok Srbi iz Republike Srpske, kao po inerciji, još uvijek, pretežno, idu na crnogorski dio Jadranskog mora. Istina, ima mnogo i onih Srba koji su se na vrijeme i u svakojakoj "oskudici" skućili i vlasnici su vila, uglavnom, na crnogorskoj obali. Hrvati iz BiH, razumljivo, razmilili su se širom Dalmacije, dok Bošnjaka ima i tamo i onamo, ma svugdje, a ni Turska nije baš tako daleko?! Kako sada stvari stoje, još ove godine biće moguće ovako, jer je s komšijama još na snazi bezvizni režim.

A, dogodine, eh, čeka nas bezvezni režim. Pasoši...vize...devize - ako se kojim slučajem, bar malo, izvučemo iz ove stravične ekonomske krize!? Ostaće nam, ipak, ona Bregovićeva legendarna pjesma - "Putuj Selma" i niko više!

Vrlo često se zapitam - zašto je i priroda bila nepravedna prema nama u BiH, pa je tako naše čiste i zelene rijeke, recimo, Neretvu, okrenula u njihovo, komšijsko plavo Jadransko more, dok je nas ostavila u trajnom i beskonačnom sivilu!? Ali, šta je, tu je! Zapitam se ja, takođe, ko je onda ostao u vrelim gradovima RS i FBiH? Ostali su oni koji ionako cijelu godinu jedva sastavljaju kraj s krajem i koji se bore za biološko preživljavanje.

Međutim, u opustjelim gradovima stiče se utisak da je više od polovine prelijepih dama u blaženom stanju, dakle, u trudničkoj ljetnoj odori, i to je najljepša slika u ovim vrelim danima, koja se može vidjeti skoro na svakom šetalištu. Pogrešan bi bio zaključak da će se zbog takvih prelijepih kadrova enormno povećati natalitet. Nažalost, neće, jer zna se da trudnice ne idu na more. Ne godi im klima i prženje na plažama.

Ali, gdje u ove sparne i neradne dane ide BiH? Nije BiH trudna, ali jeste u drugom stanju. Jer, s BiH su u ljubavnoj vezi mnogobrojni stranci kojima nigdje na svijetu ne može biti bolje nego ovdje. Ovdje im je bolje, nego čak i u mjestima odakle dolaze u ovu zemlju. Razloga je više. Najvažniji je onaj materijalni, jer ovolika primanja ne mogu za deset godina rada ostvariti u svojoj državi, kao što to mogu samo za jednu godinu nerada u BiH.

Pokušavam da utvrdim ko je to od stranaca najviše "zaljubljen" u BiH i s kim je to BiH ostala u drugom stanju. Bogami, bez DNK analize to, izgleda, nije moguće utvrditi, jer BiH su, poznato je to, svi stranci (s)jebali onako kako su oni htjeli, a BiH nije mogla da se odbrani od njih, jer je ovakva jadna - bespomoćna. Ne znam, ali ponekad mi se čini da je na hiljade njih, tj. stranaca, imalo odnos s ovom zemljom. Ne mislim ja na seksualni odnos, već na to da su iz BiH odnosili i iznosili sva materijalna bogatstva i bjesomučno su, onako svojski se zalažući, pustošili ovu prirodno i privredno bogatu zemlju.

Auuu... nisam ja zaboravio ni domaće, ove naše haračlije, koji ništa manje nisu pustošili i harali ovu zemlju, ali malo je ovo prostora da i o njima koju prozborim. A, ako se baš radi o onim, dakle, intimnim stvarima, onda medicina kaže da kod normalnih trudnica trudnoća traje devet mjeseci, jedino kod trudne BiH, evo, ta trudnoća traje više od dvadeset godina.