Banjaluka -
Propali pokušaj izbora teksta himne BiH poreske obveznike u BiH koštaće
više od 60.000 KM. Naime, prema nedavnoj odluci Saveta ministara BiH
svakom članu Komisije za izbor teksta himne BiH trebalo bi da bude
isplaćeno po 3.000 KM.
Budući da je komisiju činilo 11 članova, od kojih šest parlamentaraca,
književnici, pesnici i etnomuzikolozi, za njihov rad u komisiji trebalo
bi da bude isplaćeno 33.000 KM. Tome treba dodati i nagradni fond od
30.000 KM koji bi trebalo da podele autori teksta Dušan Šestić i
Benjamin Isović. Međutim, kako saznajemo, autori teksta još nisu dobili
svoj honorar, niti ih je bilo ko iz državnih institucija kontaktirao
nakon što je pokušaj izbora teksta državne himne propao u Domu naroda
pre više od tri meseca. Slično je i sa članovima komisije, kojima bi,
prema tvrdnjama iz Saveta ministara, naknade za rad tek trebalo da budu
isplaćene, bez obzira na to što tekst himne nije ni usvojen.
Pojedini parlamentarci koji su bili uključeni u proces izbora teksta državne himne ne kriju da su od samog početka bili skeptični da će se o ovom pitanju postići dogovor u BiH, ali kažu da bi bilo pošteno da autori teksta dobiju svoj novac, jer su završili svoj deo posla, a to što je «politika umešala svoje prste, ne bi trebalo da se njih tiče». Većina njih saglasna je i da nema smisla uskoro ponovo otvarati tu «osetljivu temu».
«Nikada više ne bih prihvatio taj angažman, jer je očigledno da ne postoji taj koji će napisati himnu, a koja će odgovarati Bošnjacima, Srbima, Hrvatima i ostalim. Ne vidim mogućnost da se u ovom mandatu ponovo ulazi u taj projekat. Jedino je moguće u narednom i to da se raspiše pozivni konkurs na koji bi mogli da se odazovu samo pesnici, književnici i već afirmisani autori, jer tako ne bi dolazili u situaciju da se dostavljaju plagijati ili tekstovi koji ne zadovoljavaju ni estetske ni gramatičke kriterijume», kaže jedan od članova komisije Slavko Jovičić.
On podseća da prema postojećoj proceduri, treba da prođe najmanje šest meseci da se obnovi postupak za izbor teksta himne, ali je uveren da se niko neće uskoro usuditi da ponovo pokrene tu priču.
Pojedini članovi komisije iz FBiH, međutim, prst upiru u kolege iz
RS, tvrdeći da su oni krivi što BiH ni danas nema tekst himne, «jer su
bez ikakve argumentacije odbili predlog koji se našao u proceduri».
«Šteta je i politička i svaka druga što nemamo himnu, jer to što
pojedinci ne žele da prihvate tekst ni na koji način ne doprinosi
izgradnji poverenja na koji se vrlo često pozivaju», kaže član komisije
Adem Huskić.
I njegov kolega Branko Zrno skeptičan je da će se u bliskoj
budućnosti postići dogovor o himni, jer šansa koja je sada propuštena
teško da će se ponoviti.
«Komisiju su činili parlamentarci i ljudi od struke i iz entiteta. To
je bila šansa koja je propuštena i sada sumnjam da uopšte ima smisla
krenuti sa sličnom inicijativom. Trebamo izgleda sačekati neko drugo i
povoljnije vreme», zaključuje Zrno.
 |
|
|
|
Utorak, 27 Listopad 2009 Piše: Dario Pušić |
|
SARAJEVO - Prekoračenje proračunskih sredstava, namještanje natječaja kao i ostale malverzacije u državnim institucijama i ministarstvima svake godine prolazi nekažnjeno. Unatoč nizu inicijativa za pokretanjem istraga u ovoj domeni Tužiteljstva do sada nisu otvorila niti jedan proces čiji bi cilj bio utvrđivanje odgovornosti za netransparentno trošenje sredstava. Naime, gotovo da nema institucije koja nije nenamjenski trošila sredstva građana. Odgovornost je izostala, i to prvenstveno zbog činjenice da parlamentarci izvješće samo prime k znanju. Bez sankcija “Nama stigne
izvješće u kojem su vidljiva prekoračenja, a nakon toga nema sankcija”,
upozorio je Jovičić. Međutim, do sada ovakvi zahtjevi nisu uzimani u
obzir, te je mišljenja kako je sada, u vrijeme ispunjavanja reformi
nužnih za pristupanje EU-u, potrebno izmijeniti zakonsku proceduru. To
bi značilo da se nakon revizorskog izvješća ide na utvrđivanje kaznene
odgovornosti. Međutim, ono što posebno fascinira je činjenica da ovakva
procedura uopće nije zakonski regulirana, stoga je samo pitanje dobre
volje hoće li ili ne Tužiteljstvo pokrenuti bilo što. “Zašto
Tužiteljstvo napokon ne pokrene istrage koje bi trebale otkriti kakve
se malverzacije događaju u institucijama? Što rade institucije koje
nadziru potrošnju sredstava? Postoje i drugi zakoni koji bi mogli
tretirati ovu problematiku”, upozorava Jovičić. |
25. 10. 2009.
Parlamentarna delegacija iz BiH boravak u Moskvi iskoristila je kao priliku da uputi zvaničan poziv ruskom premijeru, Vladimiru Putinu, da što skorije posjeti Banju Luku, rekao je "Fokusu" član Zajedničke komisije za nadzor nad radom Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH Slavko Jovičić.
- Rekao sam da bi u Banjoj Luci Putina dočekala i djeca iz osnovnih škola od Trebinja do Novog Grada, te da bi svi građani Srpske, s najvećom pažnjom, dobrodošlicom i gostoprimstvom, ugostili ruskog premijera. Ruskim zvaničnicima rekao sam da je to moja lična želja i želja svih građana RS. Nisam dobio odgovor da li će do posjete i doći, ali su moji sagovornici rekli da će Putinu prenijeti poziv - kazao je Jovičić.
Delegacija Zajedničke komisije za nadzor nad radom Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH, koju pored Jovičića čini Mirko Okolić, predsjedavajući Komisije, te Božo Rajić, Hazim Rančić, Sadik Bahtić i Zoran Koprivica, večeras bi trebalo da se vrati iz Rusije, gdje je bila u bilateralnoj posjeti institucijama iz oblasti bezbjednosti Ruske Federacije.
Na sastancima s Viktorom Ozerovim, predsjednikom Komiteta za odbranu i bezbjednost Savjeta Ruske Federacije, i predstavnicima Komiteta za bezbjednost državne Dume, postignuta je saglasnost da je za cijeli region od izuzetne važnosti bezbjednost na Balkanu. Sve zemlje, naveo je Jovičić, moraju učiniti velike napore u borbi protiv terorizma, droge i trgovine oružjem i bijelim robljem.
- Na sastanku s predstavnicima Ministarstva odbrane Rusije, u ime RS sam rekao da se Srpska zalaže za demilitarizaciju BiH i da je stav organizacija da se putem referenduma odluči o pristupanju NATO. U Ministarstvu su potpuno razumjeli našu poziciju i dali su nam podršku. Moje kolege iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda bili su protiv toga i u svojim izlaganjima iskazali su interes svojih naroda da BiH uđe u NATO - istakao je Jovičić.
On je rekao da je od Aleksandra Aleksejeva, direktora Departmana za zemlje bivše Jugoslavije i zemlje Balkana u Ministarstvu spoljnih poslova Ruske Federacije, tražio i dobio potpunu podršku u predstojećem procesu gašenja OHR. Jovičić napominje da mu je Aleksejev obećao da će se ruski predstavnici na sastanku u Briselu u novembru zalagati za gašenje i odlazak OHR.
- Tražio sam da se Rusija mnogo više založi u poštovanju Dejtona, jer su ga oni potpisali i oni su garanti. Rusija je više simpatija pokazala za opredjeljenje BiH da postane članica EU, dok imaju sasvim drugačija gledanja na eventualno pristupanje BiH NATO. Nadam se da će Ruska Federacija pojačati svoj uticaj na Balkanu - kazao je Jovičić.
Parlamentarci posjetili ambasadora BiH, Željka Janjetovića
Delegacija BiH prilikom posjete Rusiji sastala se i s ambasadorom BiH u Moskvi, Željkom Janjetovićem, a posjetila je i značajna istorijska mjesta u ruskoj metropoli.
- Ambasada BiH bila nam je na usluzi ovih dana, a posjetili smo i Crveni trg, te druga mjesta koja su važna za Rusiju i njenu istoriju i tradiciju - kazao je Jovičić.
БИЈЕЉИНА,
23. ОКТОБРА (СРНА) - Члан Заједничке комисије за надзор над радом
Обавјештајно-безбједносне агенције БиХ Славко Јовичић изјавио је да је
од директора Департмана за земље бивше Југославије и земље Балкана у
Министарству спољних послова Руске Федерације Александра Алексејева
добио потпуну подршку за предстојећи процес гашења ОХР-а.
Јовичић
је истакао да му је Алексејев обећао да ће се на састанку у Бриселу у
новембру руски представници залагати за гашење ОХР-а.
"Тражио
сам да се Русија много више заложи у поштивању Дејтона, јер су га они
потписали и они су гаранти. Русија је више симпатија показала за
опредјељење БиХ да постане чланица ЕУ, док имају сасвим другачија
гледања на евентуално приступање БиХ НАТО-у. Надам се да ће Руска
Федерација појачати свој утицај на Балкану", рекао је Јовичић за
"Фокус".
Јовичић је додао да је на састанку са
представницима Министарства одбране Русије у име Републике Српске рекао
да се Српска залаже за демилитаризацију БиХ "и да је став организација
да се путем референдума одлучи о приступању НАТО-у".
"У
Министарству су потпуно разумјели нашу позицију и дали су нам подршку.
Моје колеге из реда бошњачког и хрватског народа били су против тога и
у својим излагањима исказали су интерес својих народа да БиХ уђе у
НАТО-у", истакао је Јовичић.
Он је навео и да је на
састанцима с предсједником Комитета за одбрану и безбједност Савјета
Руске Федерације Виктором Озеровим и представницима Комитета за
безбједност државне Думе постигнута сагласност да је за цијели регион
од изузетне важности за безбједност на Балкану.
"Све
земље морају учинити велике напоре у борби против тероризма, дроге и
трговине оружјем и бијелим робљем", додао је Јовичић.
Парламентарна
делегација из БиХ, нагласио је Јовичић, искористила је боравак у Москви
да упути званичан позив руском премијеру Владимиру Путину да што
скорије посјети Бањалуку.
Делегација БиХ се приликом посјете Русији састала и са амбасадором БиХ у Москви Жељком Јањетовићем.
Осим
Јовичића, делегацију Заједничке комисије за надзор над радом ОБА БиХ
чине предсједавајући Комисије Мирко Околић, те Божо Рајић, Хазим
Ранчић, Садик Бахтић и Зоран Копривица.
U BiH skoro svaki dan, jeste dan "D" ili "C", odnosno "G", a nije
isključeno da možda nije i dan "LJ", pa sve tako redom do slova "Ž",
kojeg, eto, i nema u stranim jezicima, pa zar je onda čudno što nas
stranci uopšte i ne razumiju?!! Otprilike, tako bi se mogla nazvati
trenutna politička situacija u BiH.
Od kako su se počeli voditi razgovori u vojnoj bazi NATO u "Butmiru", u kojima učestvuju politički lideri, selektivno odabrani po samo znanim kriterijumima jednog dijela međunarodne zajednice, rekao bih da su očekivanja sarajevske ćaršije porasla do neslućenih razmjera i da je "miroljubiva koegzistencija" podignuta na najveći stepen političkih, te istovremeno i bezbjednosnih tenzija i nevjerovatnih pritisaka na RS, čija bi, po zamislima mnogih sarajevskih, a i nekih svjetskih avanturista, jedina kolateralna šteta trebao biti Milorad Dodik. Moram odmah da kažem da je to suluda zamisao probošnjačkih lobista, pa i samih bošnjačkih političkih lidera, koji su se razmilili po svijetu, kao i po bašćaršijskim sećijadama i samo smišljaju kako da završe s eutanazijom Republike Srpske!?
Srpski predstavnici u zajedničkim institucijama imaju puno povjerenje u pregovaračke sposobnosti Milorada Dodika, jer smo ubijeđeni da lider najjače političke stranke u BiH zna, a dodaću, i ima kapacitet da se odupre stravičnim pritiscima sećijaša i unitarista iz raznih centara moći. Zapravo, o svemu što se ragovara u Butmiru i što "leteći tim" stranih diplomata traži da se prihvati u navodnim ustavnim promjenama, mora se imati na umu činjenica da će na kraju o tome, ipak, odlučivati samo Parlament BiH!
Zato i čude stavovi međunarodne zajednice što su u pregovorima zaobiđeni srpski član Predsjedništva BiH, Nebojša Radmanović. Još je čudnije da na tim pregovorima nema predsjedavajućeg Savjeta ministara, Nikole Špirića, koji o svemu što se ovih dana dešava na uzavreloj političkoj sceni u BiH informacije dobija iz medija?!
Ali, najčudnije u cijeloj ovoj rašomonijadi jeste to što još niko iz međunarodne zajednice, eto, čak ni obavijestio nije predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta BiH, Milorada Živkovića, o bilo kakvim razgovorima, iako se zna da će svi, eventualno, "usaglašeni papiri" ustavne reforme, svoj epilog imati upravo u parlamentu. Ne mogu da vjerujem da sve ovo nije poznato "letećoj diplomatskoj-aktovsko-turističkoj" ekspediciji, koja proteklih dana užurbano krstari po BiH i trči od jednog do drugog političara, očekujući da će u "šatl diplomatiji", koristeći sva sredstva prinude, ucjena, pa i prijetnji, doći do trajnih rješenja ogromnih problema u BiH. Kojih problema?
Pa onih koje stalno generišu upravo oni, kojima ne odgovara ovakvo ustavno uređenje BiH.
No, siguran sam da će nakon završenih butmirskih putešestvija ipak sve doći na svoje, odnosno i naše, jer će svi srpski poslanici u Parlamentu BiH zastupati stavove i odluke koje donese Narodna skupština RS.
Dakle, prije nego što i sam pritisnem dugme na glasačkoj tastaturi u Parlamentu BiH, sasvim je izvjesno da ću, kao i moje kolege poslanici, imati jasno definisane zaključke i opredjeljenje Narodne skuštine RS. Iako smo mi, srpski poslanici, u Parlamentu BiH posljednja karika u tom lancu očuvanja ustavno-pravnog i teritorijalnog statusa RS, ubijeđen sam da će ona biti najčvršća i da nema tog slabog šava na kojem bi mogla da pukne!
PIŠE: Slavko JOVIČIĆ SLAVUJ
U BiH je skoro svaki dan, dan „D“ ili „C“, odnosno „G“, a nije isključeno da možda nije i dan „LJ“, pa sve tako redom do slova „Ž“, kojeg, eto, i nema u stranim jezicima, pa zar je onda čudno što nas stranci uopšte i nerazumiju!?! Otprilike, tako bi se mogla nazvati trenutna politička situacija u Bosni i Hercegovini.
Od kako su se počeli voditi razgovori u NATO-voj vojnoj bazi u Butmiru, u kojima učestvuju politički lideri, selektivno odabrani po samo znanim kriterijima jednog dijela medjunarodne zajednice, rekao bih da su očekivanja sarajevske ćaršije porasla do neslućenih razmjera i da je „miroljubiva koegzistencija“ podignuta na najveći stepen političkih, te istovremeno i bezbjednosnih tenzija i nevjerovatnih pritisaka na Republiku Srpsku, čija bi, po zamislima mnogih sarajevskih, a i nekih svjetskih avanturista, jedina koleteralna šteta trebao biti Milorad Dodik. Moram odmah da kažem da je to suluda zamisao probošnjačkih lobista, pa i samih bošnjačkih političkih lidera, koji su se razmilili po svijetu, kao i po bašćaršijskim sećijadama i samo smišljaju kako da završe sa eutanazijom Republike Srpske!?
Srpski predstavnici u zajedničkim institucijama imaju puno povjerenje u pregovaraćke sposobnosti Milorada Dodika, jer smo ubjedjeni da lider najjače političke stranke u BiH zna, a dodaću, i ima kapacitet da se odupre stravičnim pritiscima sećijaša i unitarista iz raznih centara moći. Zapravo, o svemu što se ragovara u Butmiru i što „leteči tim“ stranih diplomata traži da se prihvati u navodnim ustavnim promjenama, mora se imati na umu činjenica da će na kraju o tome, ipak, odlučivati samo Parlament BiH!
Zato i čude stavovi medjunarodne zajednice što su u pregovorima zaobidjeni srpski član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović. Još je čudnije da na tim pregovorima nema predsjedavajućeg Savjeta ministara Nikole Špirića, koji o svemu što se ovih dana dešava na uzavreloj političkoj sceni u BiH informacije dobiva iz medija?!
Ali, najčudnije u cijeloj ovoj rašomonijadi je to: što još niko iz medjunarodne zajednice, eto, čak ni obavijestio nije predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta BiH Milorada Živkovića o bilo kakvim razgovorima, iako se zna da će svi, eventualno, „usaglašeni papiri“ ustavne reforme, svoj epilog imati upravo u parlamentu. Ne mogu da vjerujem da sve ovo nije poznato „letećoj diplomatskoj-aktovsko-turističkoj“ ekspediciji, koja ovih dana užurbano krstari po BiH i trči od jednog do drugog političara, očekujući da će u „šatl-diplomatiji“, koristeći sva sredstva prinude, ucjena, pa i prijetnji, doći do trajnih rješenja ogromnih problema u BiH. Kojih problema? Pa onih koje stalno generišu upravo oni, kojima ne odgovara ovakvo ustavno uredjenje BiH.
No, siguran sam da će nakon završenih „butmirskih“ putešestvija ipak sve doći na svoje, odnosno i naše, jer će svi srpski poslanici u Parlamentu BiH zastupati stvove i odluke koje donese Narodna skupština Republike Srpske. Dakle, prije nego što i sam pritisnem dugme na glasačkoj tastaturi u Parlamentu BiH, sasvim je izvjesno da ću, kao i moje kolege poslanici, imati jasno definisane zaključke i opredjeljenje Narodne skuštine Republike Srpske.Iako smo mi, srpski poslanici, u Parlamentu BiH poslednja karika u tom lancu očuvanja ustavno-pravnog i teritorijalnog statusa Republike Srpske, ubjedjen sam da će ona biti najčvršća i da nema tog slabog šava na kojem bi mogla da pukne!
Na kraju ponavljam, a to i znam, da svi srpski predstavnici u zajedničkim institucijama BiH, čvrsto stoje uz srpske političke lidere koji su pozvani na butmirske razgovore, kao što istovremeno izražavamo i proteste što tim razgovorima ne prisustvuju i predstavnici opozicionih stranaka iz Republike Srpske, koji u Parlamentu BiH imaju svoje poslanike. Sasvim je jasno da je taj selektivni odabir političkih lidera imao nekoliko ciljeva. Najvažniji je onaj da sav teret ustavnih promjena u BiH bude natovaren na ledja Milorada Dodika. Nepozivanjem, recimo lidera SDS-a, zamisao onih koji vode razgovore je bila jasna, a to je - napraviti direktnu konfrontaciju na realaciji pozicija i opozicija u Republici Srpskoj, jer je to, po mišljenju nekih stratega, najbolji način za lomljenje kičme Republici Srpskoj?! Drugo, šta god da bude, barem takva je zamisao „medijatora“ ustavnih promjena, treba svu odgovornost fakturisati Miloradu Dodiku. Očito je da su takvi planovi pravljeni u glavama diletanata, jer dugme odluke je u mojim rukama i rukama mojih kolegica i kolega poslanika u Parlamentu BiH! A mi znamo šta ćemo i kako ćemo. Na prvom mjestu su interesi Republike Srpske i interesi srpskog naroda u BiH, a sve u skladu sa poštivanjem Ustava Republike Srpske i Ustava BIH!
Otvorenim zahtjevom da se vođa "alžirske grupe" Bensajah Belkacem pusti na slobodu iz američke vojne baze Gvantanamo na Kubi i da mu se omogući nesmetano intergrisanje u bh. društvo, predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić pokazao je da između njegovog matičnog SDP i nacionalističke SDA, u stvari, nema nikakve razlike.
Ovo je "Fokusu" kazao poslanik SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Slavko Jovičić, istakavši da je SDA tokom rata u BiH dovela na hiljade islamskih svetih ratnika, a Komšićeva i Lagumdžijina SDP danas te iste bjelosvjetske teroriste "vadi" iz zatvora i pruža im sigurno utočište u Sarajevu i drugim federalnim gradovima.
- Komšić je ovim htio da skine anatemu sa svog stranačkog šefa, koji je Belkacema i drugu petoricu Alžiraca u januaru 2002. godine predao američkim vlastima, na osnovu indicija da su pripremali napade na ambasade SAD i Velike Britanije. Lagumdžija je to tada uradio da bi se dodvorio Amerikancima, a danas pokajnički insistira na povratku terorista u BiH - naveo je Jovičić.
Za "izvođača radova" Lagumdžija je, navodi Jovičić, izabrao "zlatnog ljiljana" Komšića, koji bi cvjetni aranžman, zvani BiH, htio da obogati i egzotičnim cvijećem s Bliskog istoka. Opijen mirisom ljiljana, ruže i bliskoistočnog cvijeća, Komšić je zapucao put Vašingtona i tražio, ni manje ni više, nego oslobađanje dokazanog teroriste i njegov povratak u BiH. Jovičić je zapitao da li mu je možda ponio i novi biometrijski pasoš, s kojim bi se vratio u Sarajevo.
--------------------------------------------
- To što Komšić radi, uopšte ne treba da čudi, jer je on jedan običan klovn, beskrajno odan bošnjačkom narodu i njegovim interesima. Ono što treba da čudi i zabrinjava jeste ponašanje međunarodne zajednice, prije svih visokog predstavnika, Valentina Incka, i američkog ambasadora, Čarla Ingliša, koji bi, ako ništa drugo, trebalo bar da se oglase o ovom pitanju - rekao je Darko Trifunović, član Ekspertskog tima Jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala.
Izostanak reakcije, tvrdi on, upućuje na činjenicu da su Čarls Ingliš, Rafi Gregorijan, Dejvid Švendimen i Dru Engel odmetnuti članovi američke administracije, jer, ako nikom drugom, bar bi njima moralo biti važno koga to, u stvari, Komšić želi da rehabilituje. Trifunović je podsjetio da je Belkacem američkim vlastima priznao da je pripremao napad na ambasade, te da drugi nisu umiješani, zbog čega su preostala petorica članova "alžirske grupe" pušteni iz Gvantanama. Prema riječima Darka Trifunovića, ćutanjem Ingliš i Incko potvrđuju već ranije iznijete teze da su u BiH došli kako bi prikrili mutne rabote međunarodne zajednice i njihovo otvoreno koketiranje s radikalnim islamistima.
----------------------------------------------
Predsjedavajući zajedničke parlamentarne Komisije za nadzor nad radom Obavještajno-bezbjednosne agencije, Mirko Okolić, kazao je "Fokusu" da je Komšić i ovaj put pokazao da se miješa u tuđi posao, a da pri tome ne obraća pažnju ni na čije mišljenje.
- Nije mi poznato da li je Komšić prije polaska u SAD kontaktirao s bilo kojom bezbjednosnom agencijom i raspitao se o liku i djelu Belkacema, ali teško je vjerovati da mu nije poznato ko je taj čovjek. Ako je on otvoreno priznao da je pripremao napade na teritoriji BiH i ako je označen kao prijetnja nacionalnoj bezbjednosti u Americi, zašto bi onda takav čovjek bio dobrodošao u BiH - zapitao je Okolić.
------------------------------------------------------
ĆURGUZ: Zna se ko je Belkacema doveo u BiH
Predsjednik BORS, Pantelija Ćurguz, tvrdi da potez Komšića nije nikakva novost niti nešto neobično, jer se zna da i njemu i Harisu Silajdžiću ne pada na pamet da raskrste s prošlošću i da građanima ove zemlje obezbijede normalan život. Takvog života, smatra Ćurguz, u BiH neće biti sve dok su u njoj ljudi poput Belkacema i njemu slični.
Začuđujuće je, tvrdi on, što ni međunarodni predstavnici ne reaguju u ovom slučaju.
- Da je u pitanju nešto slično na srpskoj strani, sigurno je da bi svi zvaničnici do sada bili smijenjeni - rekao je Ćurguz.
• Najprisnija druženja na prijemima ambasadora • O politici uz kafu...
Da
prosječan posmatrač, neupućen u bh. političke prilike i ćud ovdašnjih
političara, ima priliku pratiti sjednice Državnog parlamenta, stekao bi
utisak da će parlamentarci žučne rasprave okončati fizičkim sukobom.
Skidanje maski
Količina međunacionalne mržnje, omalovažavanja drugog i drugačijeg,
međusobno vrijeđanje, pozivi na otcjepljenje ili preispitivanje naziva
države BiH, koje smo ranije imali priliku čuti od kadra SNSD-a, ali i
druge ispade predstavnika parlamentarnih stranaka, nisu ništa drugo do
predstave za naivne.
Jer, kada se reflektori ugase, a crvena lampica koja prisutne upozorava
da je u toku zasjedanje u Bijeloj sali zgrade državnih institucija
isključi, "glumci skidaju maske". Tada postaju obični smrtnici koji
vole dobro popiti, pojesti, družiti se i na koncu našaliti. U tom
trenutku zaboravlja se ko je iz koje stranke, kako se zove i u kojem
entitetu živi.
Evo jednog primjera. Prije nekoliko mjeseci Zenica je bila domaćin
kvalifikacione utakmice za Svjetsko prvenstvo koju je BiH igrala protiv
Turske. Istog dana zasjedao je i Predstavnički dom Državnog parlamenta.
Na pauzi zasjedanja razgovarali su poslanik i potpredsjednik SDA Sadik
Ahmetović i poslanik SNSD-a Slavko Jovičić Slavuj. U veseloj atmosferi
dogovarali su se o odlasku na utakmicu po završetku sjednice. Na kraju
nisu otišli jer je Slavuja "boljela noga".
Jovičić je jučer s nama rado podijelio detalje druženja parlamentaraca
izvan skupštinske sale. I sam priznaje da je znatno drukčija slika kada
se poslanici nađu daleko od očiju javnosti, odnosno novinara.
- Tada je atmosfera realnija, pa rekao bih i prisnija u svim
komunikacijama. Ne mogu reći da je baš idilična, ali je drugarska i
opuštenija. Nema onih tenzija i napetosti koje su svima uočljive na
sjednicama. Sa svim kolegama u Parlamentu nastojim da sam u dobrim i
kolegijalnim odnosima. Ako treba nekoga posebno da izdvojim, onda su to
Sadik Ahmetović, Sadik Bahtić, Remzija Kadrić, Slavko Matić, Jerko
Ivanković Lijanović, Beriz Belkić... - nabraja Slavuj.
On na koncu zaključuje da su najprisnija i najopuštenija druženja na
brojnim prijemima koje za parlamentarce priređuju strani ambasadori.
Prenijeti u politiku
I poslanik SDA Sadik Ahmetović kaže nam da je potpuno drugačija slika
parlamentaraca izvan poslaničkih klupa te da bi mu bilo drago kada bi
se ta prijateljska atmosfera prenijela i na politički život u BiH.
- Bilo bi zaista dobro da javnost o tome ima sliku. Ljudi bi potpuno
promijenili mišljenje o nama. Zbog teritorijalne blizine, najčešće se
družim s kolegom Prodanovićem (Lazarom) iz SNSD-a, ali kada imam
priliku, rado se vidim i s ostalim kolegama. Vrlo rijetko tada pričamo
o politici. Uz kafu uživamo u opuštenoj atmosferi - rekao nam je
Ahmetović.
--------------------------------------------
Tandem Belkić - Živković
Osim Slavuja i Ahmetovića, koji su, kako ćemo kasnije saznati, vrlo
dobri prijatelji, odlično se razumiju i predsjedavajući Državnog
parlamenta Milorad Živković i dopredsjedavajući Beriz Belkić. Osim kada
se glasa.
Datum: 14.10.2009
SARAJEVO - Predstavnički dom parlamenta BiH usvojio je jučer Zakon o Agenciji za prevenciju i koordinaciju borbe protiv korupcije u BiH.
Usvajanje ovog zakona jedan je od uslova za liberalizaciju viznog režima za građane BiH.
"Ne smijemo propustiti priliku da usvojimo ovaj zakon jer je važan i za liberalizaciju viznog režima za naše građane prilikom putovanja u EU, ali i za samu zemlju i odnos prema ovom problemu. Zakon je jednoglasno usvojen u Vijeću ministara BiH, pa ni mi ne bi trebalo da usporavamo proceduru njegova donošenja", rekao je Beriz Belkić, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma parlamenta BiH.
Poslanici državnog parlamenta BiH jučer skoro i da nisu diskutovali o ovom zakonu uz izuzetak nekoliko rasprava koje su se odnosile na proceduralna pitanja. Zakonom je predviđeno osnivanje agencije za koja ne bi imala policijske nadležnosti.
Polemike je izazvao Zakon o Agenciji za prisilno oduzimanje nezakonito stečene imovine koja bi, uz prethodni nalog suda, oduzimala i upravljala oduzetom imovinom za koju se sumnja da je stečena krivičnim djelima.
"Potrebno je osnovati ovu agenciju, jer je to efikasan metod borbe protiv organiziranog kriminala. Postupala bi po nalogu ili uz saglasnost suda. Voljeli bismo da je Vijeće ministara BiH pripremilo ovaj zakon jer imaju bolje kapacitete za to", kazao je Jozo Križanović, predsjedvajući Kluba poslanika SDP-a.
Formiranje ove agencije podržali su poslanici SDA, Stranke za BiH, HDZ BiH. Nasuprot njima, poslanici SNSD-a smatraju kako BiH nije potrebna ovakva institucija.
"Protiv smo usvajanja zakona jer ne želimo dopustiti da to bude filijala 'Transparensi internešnela', koji bez valjanih argumenata optužuje koga stigne za korupciju", rekao je Slavko Jovičić, poslanik SNSD-a.
Nakon odigravanja fudbalskih utakmica za plasman na svjetsko
prvenstvo, koje će se iduće godine održati u Južnoj Africi, utisci se
polako svode u realne okvire i analiziraju se svi detalji i rezultati
konačnog bilansa, odnosno plasmana mnogih evropskih reprezentacija.
Pošto je u BiH sve sporno i skoro sve još nedefinisano, eto, i fudbal se ovdje drukčije shvata, mada se igra istim loptama, standardizovanim od strane FIFA i UEFA. Naime, u subotu su nogometaši BiH igrali odlučujuću utakmicu sa Estonijom za plasman u baraž i uspjeli su da Estonce poraze na njihovom terenu s pristojnih dva gola razlike u korist "Ćirinih sinova"...
Samo sat kasnije, fudbalska reprezentacija Srbije je u direktnom susretu protiv Rumunije na beogradskoj "Marakani" direktno odlučivala o svom plasmanu na svjetsko prvenstvo i ne samo da je odlučila, nego je s "petardom" u mreži, do nogu potukla Rumune. U izvanrednom ambijentu na prepunoj beogradskoj "Marakani", sve što je lijepo i što krasi fudbal, kao najvažniju sporednu stvar na svijetu, viđeno je. Viđen je nestvaran ambijent frenetičnog navijanja srpskih navijača, navijača koji za svoje ponašanje i bodrenje srpskih mladića na terenu, zaslužuju najveće ocjene i samo riječi pohvala. Ne samo da je skoro 50.000 navijača bilo dvanaesti igrač srpskih orlova, već su napravili takav ambijent koji u Beogradu još do sada nije viđen. Dovoljno je reći da na stadionu nije zapaljena nijedna prskalica, a kamoli da je bačena petarda ili kao ranije da je grunuo uobičajeni neki "topovski udar", koji su u prethodnim vremenima bili neizbježni "rekviziti" neodgovornih i nedobronamjernih navijača. Dakle, Srbija, Beograd i svi prisutni na "Marakani", zaslužuju najviše ocjene i sve čestitke za jedan ovakav ugođaj i izvanrednu fudbalsku predstavu koju su pružili izabranici Radomira Antića...
E sad o utakmicama i njihovim refleksijama na stanje nacija u BiH. Tri konstitutivna naroda u BiH su se različito ponašali i osjećali nakon subotnje fudbalske noći. Najradosniji su svakako bili Srbi iz Republike Srpske, čijih je nekoliko hiljada navijača bilo direktno prisutno na "Marakani". Nakon što je beogradska utakmica decenije završena i nakon što se samo moglo čestitati fudbalerima Srbije na sjajnoj igri i plasmanu na svjetsko prvenstvo, istovremeno se slavlje prenijelo i na ulice u skoro svim gradovima RS. Po već provjerenom scenariju, prvo su gradovima kružile na desetine automobila okićenih zastavama RS i Srbije uz, naravno, zaglušujuću buku automobilskih sirena i pjesmu navijača ogrnutih srpskim zastavama. Slična navijačka euforija se odvijala i u gradovima FBiH u kojima su Bošnjaci dominantna većina. Slavila se pobjeda BiH nad Estoncima i plasman Ćirinih momaka u baraž, a baraž je posljednja, ali i mnogo neizvjesnija stepenica za plasman na svjetsko prvenstvo.
Sasvim različita slika bila je u gradovima s hrvatskom većinom, posebno u Zapadnoj Hercegovini i u Centralnoj Bosni, Kiseljaku, Vitezu... Oči hrvatskih navijača u BiH, bile su okrenute prema utakmici u Ukrajini, gdje su igrale reprezentacije Ukrajine i Engleske. Hrvatski navijači su bili uz Englesku reprezentaciju, jer bi pobjeda Engleza davala velike šane reprezentaciji Hrvatske da se i "kockasti" nađu u baražu i da tu traže svoju šansu za plasman u Južnu Afriku. Ali, očekivanja Hrvata iz BiH su se raspršila kao mjehur od sapunice, jer su Englezi izgubili i tako je Ukrajina i definitivno eliminisala momčad Slavena Bilića i iz teorijske mogućnosti za odlazak na svjetsko prvenstvo....
Tako su, doduše, tri naroda u BiH imala različite razloge za zadovoljstvo, odnosno nezadovoljstvo. Raspletom završnice kvalifikacija, Srbi iz RS, naravno imali su najviše razloga za radost, jer je Srbija, kolo prije kraja i definitivno vizirala pasoše za učešće na najvećem fudbalskom takmičenju sljedeće godine u Južnoj Africi.
Bošnjaci sa strepnjom i dalje očekuju presudne utakmice u baražu, dok Hrvatima ostaje samo žal za propuštenom šansom za plasman Hrvatske, koja više nema skoro ni teoretskih šansi da se nađe čak ni u baražu.
O ljubavi i patriotizmu prema BiH, ovaj put, ni riječ! Fudbal je, kako rekoh, ipak, najvažnija sporedna stvar na svijetu. Živio fudbal!
Građani
BiH koji istinski vole svoju zemlju još dugo će, prema svemu sudeći,
uprkos želji da zapjevaju tekst nacionalne pjesme, nijemo gledati
ispred sebe kada čuju tonove državne himnne.
Nemogućnost domaćih parlamentaraca da se dogovore i osporavanje iz RS
svega što je državno, sada je već sigurno, u postojećem sastavu
Državnog parlamenta do narednih izbora neće se promijeniti. No,
pokušali smo pronaći odgovor kada hoće?!
- Dajte, molim vas! U ovom trenutku o tome nema smisla ni govoriti. To
će doći samo po sebi. Sada nema političkog kapaciteta da se taj posao
iznese. Treba riješiti mnoge stvari koje su nam ostavljene neriješene.
Tek ćemo nakon toga vidjeti postoji li u bliskoj budućnosti preduslov
da se takvo nešto uredi - odgovorila nam je dopredsjedavajuća Doma
naroda Državnog parlamenta Dušanka Majkić, koja je zajedno s ostatkom
delegata iz Kluba Srba najodgovornija za propali pokušaj da građani BiH
konačno dobiju tekst himne.
Bivši član Komisije za izradu teksta himne Slavko Jovičić kazao je da mu više ne pada na pamet da učestvuje u ovakvom projektu.
- Nikada više ne bih radio u toj komisiji! Zakon je definitivno oboren
i ne može se ponovo, tek tako pojaviti. Ne vidim način niti mogućnost
da se uopšte radi na tom projektu. Jedino je moguće raspisati pozivni
konkurs za određeni broj autora, ali je opet mala vjerovatnoća da će
prijedlog dobiti podršku u Parlamentu - istakao je Jovičić.
Nemoguće je sve zadovoljiti
Od 339 predloženih tekstova, koliko ih je pristiglo na adresu Komisije
koju je formiralo Vijeće ministara BiH, u konačnici je nakon godinu
rada pronađen kompromis za jedan. Ovog puta, više niko od članova
Komisije nije spreman da toliko vremena provede radeći na propalom
projektu.
- Postavlja se pitanje kako bi trebao izgledati tekst koji bi odgovarao
svima. Reći ću vam: "Nikako!" Nemoguće je zadovoljiti Srbe, Hrvate i
Bošnjake i napisati tekst koji će biti obilježje jedne zemlje i koji će
svima odgovarati - smatra Jovičić.
PIŠE: Slavko JOVIČIĆ SLAVUJ
11. 10.2009.
Dan nakon odigravanja fudbalskih utakmica za plasman na svjestsko prvenstvo, koje će se iduće godine održati u Južnoj Africi, utisci se polako svode u realne okvire i analiziraju se svi detalji i rezultati konačnog bilansa, odnosno plasmana mnogih evropskih reprezentacija.
Pošto je u BiH sve sporno, i skoro sve još nedefinisano, eto, i fudbal se, ovdje drukčije shvata, mada se igra istim loptama, standardiziranim od strane Fife i Uefe.
Naime, u subotu su nogometaši BiH igrali odlučujuću utakmicu sa Estonijom za plasman u baraž i uspjeli su da Estonce poraze na njihovom terenu sa pristojnih dva gola razlike u korist „Ćirinih sinova“...
Samo sat kasnije, fudbalska reprezentacija Srbije je u direktnom susretu protiv Rumunije na beogradskoj Marakani direktno odlučivala o svom plasmanu na svjetsko prevenstvo i ne samo da je odlučila, nego je sa „petardom“ u mreži, do nogu potukla Rumune. U izvanrednom ambijentu na prepunoj beogradskoj Marakani, sve što je lijepo i što krasi fudbal, kao najvažniju sporednu stvar na svijetu, vidjeno je. Vidjen je nestvaran ambijent frenetičnog navijanja srpskih navijača, navijača koji za svoje ponašanje i bodrenje srpskih mladića na terenu, zaslužiju najveće ocjene i samo riječi pohvala.
Slavlje U Banja Luci nakon pobjede Srbije nad Rumunijom....
E sad o utakmicama i njihovim refleksijama na stanje nacija u BiH.
Tri konstitutivna naroda u BiH su se različito ponašali i osjećali nakon subotnje fudbalske noći. Najradosniji su svakako bili Srbi iz Republike Srpske, čijih je nekoliko hiljada navijača bilo direktno prisutno na Marakani.
Nakon što je beogradska utakmica decenije završena i nakon što se samo moglo čestitati fudbalerima Srbije na sjajnoj igri i plasmanu na svjetsko prvenstvo, istovremeno se slavlje prenijelo i na ulice u skoro svim gradovima Republike Srpske. Po već provjerenom scenariju, prvo su gradovima kružile na desetine automobila okićenih zastavama Republike Srpske i Srbije uz, naravno, zaglušujuću buku automobilskih sirena i pjesmu navijača ogrnutih srpskim zastavama.
Slična navijačka euforija se odvijala i u gradovima Federacije u kojima su Bošnjaci dominantna večina. Slavila se pobjeda BiH nad Estoncima i plasman Ćirinih momaka u baraž, a baraž je posljednja, ali i mngo neizvjesnija stepenica za plasman na svjetsko prvenstvo.
Sasvim različita slika je bila u gradovima sa hrvatskom večinom, posebno u Zapadnoj Hercegovini i u Centralnoj Bosni, Kiseljaku, Vitezu... Oči hrvatskih navijača u BiH, bile su okrenute prema utakmici u Ukrajini, gdje su igrale reprezentacije Ukrajine i Engleske. Hrvatski navijači su bili uz Englesku reprenzentaciju, jer bi pobjeda Engleza davala velike šane reprezenraciji Hrvatske da se i „kockasti“ nadju u baražu i da tu traže svoju šansu za plasman u Južnu Afriku. Ali, očekivanja Hrvata iz BiH su se raspršila kao mjehur od sapunice, jer su Englezi izgubili i tako je Ukrajina i definitivno eliminisala momčad Slavena Bilića i iz teorijske mogućnosti za odlazak na svjetsko prvenstvo....
Tako su, doduše, tri naroda u BiH imala različite razloge za zadovoljstvo, odnosno nezadovoljstvo. Raspletom završnice kvalifikacija, Srbi iz Republike Srpske, naravno imali su najviše razloga za radost, jer je Srbija, kolo prije kraja i definitivno vizirala pasoše za učešće na najvećem fudbalskom takmičenju sljedeće godine u Južnoj Africi.
Golovi sa utakmice Srbija - Rumunija...
Bošnjaci sa strepnjom i dalje očekuju presudne utakmice u baražu, dok Hrvatima ostaje samo žal za propuštenom šansom za plasman Hrvatske, koja više nema skoro ni teoretskih šansi da se nadje čak ni u baražu.
Estonija - Bosna i Hercegovina 0:2
Još jednom se pokazala sva podijeljenost u BiH i to je realnost, ne samo fudbalskog trenutka, već i ukupne situacije u Bosni i Hercegovini. I definitivno u BiH, fudbal i nogomet nisu jedno te isto, mada se radi o istoj igri i fudbalsko-nogometnoj lopti!? O ljubavi i patriotizmu prema BiH, ovaj put, ni riječ! Fudbal je, kako rekoh, ipak najvažnija sporedna stvar na svijetu. Živio fudbal!
