|
Boračka organizacija RS-a najavljuje
da će poduzeti radikalne mjere kako bi «natjerali vlasti da pitanje
zločina nad Srbima stave u prvi plan da bi istina bila verifikovana
i putem sudskih procesa, navodeći da je više od 5.000 Srba maltretirano
u 126 logora Sarajeva». Naime, predsjednik ove organizacije
Pantelija Ćurguz prijeti da neće dozvoliti da se obilježe godišnjice
stradanja Bošnjaka u Prijedoru, Foči, Srebrenici..., dok se ne obilježe
stradanja Srba u Sarajevu.
Laži i izmišljotine Veljko Droca
Predsjednik Upravnog odbora Srpskog
građanskog vijeća (SGV) Veljko Droca naglašava da „nisu vrijedne pažnje
tvrdnje koje dolaze iz manjeg bh. entiteta o masovnom zlostavljanju
i stradanju na stotine Srba u Sarajevu tokom proteklog rata". - Ne treba obraćati pažnju na te prazne
i šuplje priče! To su izmišljotine i laži u koje niko više ne vjeruje.
Oni koji ih plasiraju su mene još 1992. godine htjeli ubiti u Goraždu,
ali sam im pobjegao 31. marta. Neka neko kaže gdje su bili ti logori i
gdje su žrtve! Lažno govoreći o broju ubijenih i broju logora oni sami
sebe dovode u situaciju da im niko ništa ne vjeruje - kaže Droca za
«San» istaknuvši da tim pričama ne treba pridavati nikakav značaj.
Dijalog s budalama
Opisujući „težinu" propagandnih
strijela iz RS-a na račun Sarajeva, kojom se pokušavaju izjednačiti
žrtve i zločinci, Veljko Droca poslužio se konstatacijom Abdulaha Sidrana:
«Ko vodi dijalog sa budalama, veća je budala od budale!». - Treba sve prepustiti nadležnim
stručnim državnim organima. Dosta je te uhodane priče koja postaje bespredmetna
- zaključio je Droca. ----------------------------------------------------- Istovremeno, dopredsjedavajući
Skupštine Kantona Sarajevo Svetozar Pudarić kaže da se godinama
s vremena na vrijeme pojavljuju slične tvrdnje «o postojanju desetina
stotina logora po Sarajevu, organizovanom progonu Srba, njihovom
zlostavljanju, sistematskom ubijanju i proganjanju». Svetozar Pudarić

Različiti motivi
- Činjenica je da u Sarajevu nije
postojalo nikakvo organizovano ni sistematsko
proganjanje bilo
koga po bilo kojoj osnovi. Ono što je fakat i što je činjenica
jeste
da su mnogi ljudi za vrijeme rata trpjeli od četničkih
granata i snajperskih
metaka, izgladnjivanja i opsade Sarajeva, ali su trpjeli i
teror
od kriminalaca koji su bili u jedinicama koje su kasnije
bile uključene
u Oružane snage BiH - pojašnjava Pudarić dodajući da su se
„u početku
prvi organizovali oni koji su imali oružje". - Kiminalci su
se među prvima organizovali.
Sve su prodavnice po Sarajevu opljačkane, a nije nikakav
agresor ušao.
Po Sarajevu su ljudi ubijani zato što se mislilo da imaju
pare. Srbi
su nestajali zato što se mislilo da se o njima neće voditi
računa
jer svakako desetine i stotine njih bježe svako veče a da
niko ništa
ne kaže. Čuveni je primjer na Trgu heroja gdje je porodica
Zornić pokušala
okupirati cijeli kvart - priča nam Pudarić potcrtavši da se
ti pojedinačni
slučajevi «nikako ne mogu izjednačavati sa politički
motiviranim
sistematskim i organizovanim proganjanjem, s namjerom
protjerivanja
istrebljenja i uzimanja teritorije koji je provođen u
koncentracionim
logorima u Manjači, Omarskoj, luci Brčko, Batkoviću, a što je
počelo
sa najvećim zločinom protiv civilnog stanovništva u ratu u
BiH uopće
u Prijedoru i Kozarcu i završilo jednako stravičnim
zločinom u Srebrenici». - Činjenica jeste da su mnogi ljudi
u Sarajevu ubijeni. Moj komšija Milutin Majdanović je
ubijen. Ali
to nije, ne može i nikad neće biti ono što je bilo
organizovano i sistematsko
protjerivanje ljudi s prostora današnjeg manjeg bh.
entiteta. To
je suštinska razlika! Ljude koji su ubili mog komšiju i
brojne druge
ljude po Sarajevu ili porodicu Ristović u Velešićima,
treba procesuirati
i osuditi za ono što su uradili - kaže Pudarić za naš list.
On napominje da su ubice koje je spomenuo
„vršili ubistva iz koristoljublja, ili nekog drugog razloga, a nisu to
uradili kao dio velikodržavnog projekta niti jednog rasističkog i fašističkog
projekta koje podrazumijeva istrebljenje ili iseljenje značajnog
dijela ljudi koji nisu isti kao oni, kao što se desilo u RS-u". ----------------------------------------------------------- Slavujeva verzija S druge strane, Slavko Jovičić Slavuj,
na upit o „sarajevskim logorima za Srbe" odgovara da je i sam „bio zatočen
u logoru Silos Tarčin koji je otvoren 11. maja 1992. a zatvoren 27. januara
1996. godine". - U Hrasnici je bilo nekoliko lokacija
gdje sam ja dovođen šest mjeseci na prve borbene linije uz aerodromsku
pistu da kopam sve tranšee i utvrđenja za famozni tunel koji se danas
zove Tunel spasa. Logori su se nalazili i na Igmanu,
u bivšem hotelu «Mrazište», bivšoj kasarni JNA Krupa u Zoviku, a u Sarajevu
je najpoznatiji bio u bivšoj kasarni «Viktor Bubanj», te studentski
dom «Mladen Stojanović», podzemni magacini «Feroelektra» i obdanište
Sunce na Dobrinji. Svako je imao i svoj privatni logor
- Juka Prazina, Caco, policija, vojska. Postoji spisak svih logora
koji su identifikovani na osnovu izjava svjedoka i ljudi koji su bili
zatvoreni na tim lokacijama - tvrdi Jovičić.
------------------------------------------------------------------
Autor: I. Trepalovac
|