Slavko Jovičić -

PIŠE: Slavko Jovičić Slavuj - Ruska Federacija....Moskva....PUTIN....

Autor sjovicicslavuj | 24 Oktobar, 2009 | read_nums (434)

     25. 10. 2009.

    Možemo li iza sebe ostaviti mnoge zablude i predrasude o onom što nam je, rekao bih, bilo sasvim nedostupno ili nam je još uvijek nepoznato?! Nisam baš siguran u to da li je to moguće? Ali, stvarnost je jedini pokazatelj nestvarnog u poredjenju sa stvarnim. No, stvarnost je ta koja, po svemu sudeći, ima snagu da demantuje i determiniše svako naše nepoznavanje i poimanje onog nepoznatog u poredjenju sa onim u šta se i sami lično uvjerimo i to u prvom susretu sa činjenicama i sa objektivnim sagledavanjem stvarnih okolnosti, koje nam daju mogućnost da se, nakon svega, potpuno razuvjerimo, te da onda i odbacimo sve ranije nametnute nam stereotipe, od strane onih koji misle da sve znaju, a istina je da ne znaju ama baš ništa!
     
    Slike, impresije i sadašnjost doživljenog, samo su dijelovi pojedinačnih sastavnih elemenata i kockica stvarnosti u sklapanju cjelovitog mozaika o nepoznatom, kako bi nam sve to, na kraju karajeva, bilo sasvim poznato i dostupno, dakako dostupno svim našim čulima, prije svega, vida, zapažanja, rasudjivanja, zaključivanja i jasnog definisanja ukupnog stanja o realnom životu, bez obzira kako on izgledao u našoj objektivnoj prizmi, do tada samo ipak imaginarne slike o predmetima ukupnog našeg posmatranja.
    Rusija....Moskva...Putin...
     
    Delegacija Parlamentarne skupštine BiH bila je u višednevnoj zvaničnoj i prijateljskoj posjeti Ruskoj Federaciji. Bila je to posjeta male delegacije koja dolazi iz male države, koja je, uzgred rečeno, četiri puta brojčano manja od glavnog grada Ruske Federacije – Moskve...Dakle, radilo se o našoj posjeti jednoj velikoj i moćnoj zemlji, gledano i mjereno po svim mjerilima i parametrima poredjenja?!
     
    Sam put i polijetanje sa aerodroma Butmir, avionom „Austrija-erlajnsa“ je kao i svaki let na bilo kojoj destinaciji na ovoj zemaljskoj kugli. Ali, dolazak u Moskvu je nešto posebno i nešto što ću pamtiti cijelog života. Za takvu konstataciju postoji bezbroj razloga, razumljivo. Slijetanje na jedan od šest moskovskih aerodroma je stvar avioprevozničkih ugovora sa matičnom zemljom. I, eto, tako smo sletili na novoizgradjeni savremeni aerodrom Domodjedovo. Nakon skoro sat vremena vožnje stigli smo u luksuzni hotel „Asambleja Nikitskaja“, koji se nalazi u samom centru Moskve i koji je od najpoznatijeg dijela ruske metropole Kremlja, udaljen svega kilometar dva... U hotelu smještaj, hrana i uslovi za boravak su izvanredni, rekao bih, sve je na najvišem svjetskom nivou.
     
    E sad o našim protokolarnim obavezama zbog kojih smo i išli u Moskvu.
     
    Razgovorali smo sa Mihailom Grišankovim, prvim zamjenikom predsjednika Komiteta za bezbjednost Državne Dume i njegovim kolegama iz ruskog parlamenta.
     
    Zatim su uslijedili razgovori u Ministarstvu inostranih poslova Ruske Federacije sa delegacijom koju je predvodio Aleksandar Aleksejev, direktor evropskog departmana za zemlje Jugoistočne Evrope, uključujuči tu i Balkan.
     
    Razgovarali smo i sa ruskom delegacijom u Savjetu Federacije i to sa Viktorom Ozerovim, predsjednikom Komiteta za odbranu i bezbjednost, kao i sa njegovim najbližim saradnicima.
     
    Možda najinteresantnije razgovore barem za mene, vodili smo u Ministarstvu odbrane Ruske Federacije. U ulozi domaćina bio nam je 53-godišnji Aleksandar Germanovič Burutin, general pukovnik i prvi zamjenik načelnika Generalštaba ruskih oružanih snaga, sa svojim najbližim saradnicima, koji su zaduženi po raznim linijama komandovanja i operativnih zadataka.
     
    O samoj suštini razgovora nemam namjeru da govorim, ali mogu slobodno da kažem da je u svakom od njih preovladavalo uzajamno poštovanje i iskrenost, bez obzira na značaj i uticaj naših zemalja na polju svjetske globalne bezbjednosti i ekonomske moći.
     
    To su najvažnije i samo taksativne, odnosno protokolarne činjenice o našem boravku u Ruskoj Federaciji.
     
    Pisati o Moskvi, o žiteljima ovog petnaestomilionskog grada, o standardu, o istoriji, o demokratiji, o arhitekturi, o gradskom saobračaju, o metrou, o kulturnim zdanjima, o istorijskim i muzejskim objektima i eksponatima, o kulturnim i vjerskim hramovima, o sportskim uspjesima, o najnovijim dešavanjima u Rusiji, o svemu onom što sam vidio i doživio, evo, priznajem da to nije moguće opisati, uopšte. Dovoljno je reči da tako nešto do sad još nigdje nisam vidio, iako sam bio u mnogim evropskim gradovima i svjetskim metropolama, pa i u samim SAD (Njujorku, Vašingtonu, Čikagu...).
     
    Samo nekoliko detalja možda može dočarati Moskvu u svoj svojoj nenadmašnoj ljepoti, u ovo savremeno i stvarno Putinovo vrijeme. Nigdje, zaista nigdje, nisam na ulici vidio nijedan papirić, a kamoli neko smeće ili otpad?! Slika je nevjerovatno pozitivna. Vozni park? To je za posebnu priču. Više od pet milona registrovanih automobila je na ulicama Moskve i to kakvih automobila?! Najmodernijih i sa najpoznatijim svjetskim oznakama proizvodjača. U Moskvi, kako mi to kažemo, niko ne vozi „krševe“. Moskovski metro i njegov enterijer, koji nije moguće uopšte opisati – dnevno preveze izmedju šest i devet miliona putnika?!
     
    Ako mi je dopušteno da ipak izvlačim bilo kakav zaključak, onda bi on bio sljedeći. Rusija u svim sferama života grabi krupnim koracima ka 22 vijeku. Rusija se opet vraća na tron najmoćnijih zemalja svijeta. Rusija je moćna i gigant zemlja - po, i u svemu što je mjerljivo i uporedivo sa drugim državama svijeta!
     
    Na kraju, naša delegacija je imala svu logističku pomoć i podršku bh. ambasade u Moskvi, na čelu sa ambasadorom Željkom Janjetovićem koji, uzgred rečeno, nema čak ni grijanja u iznajmljenom prostoru u kojem se nalazi naša diplomatska misija u Moskvi. Eto egzaktnog kontrasta izmedju moćne i savremene Ruske Federacije i Bosne i Hercegovine. Stekao sam jasan dojam da su razlike izmedju Putinove Rusije i Komšićeve i Silajdžićeve, pa i Radmanovićeve i moje BiH, u najmanju ruku tolike, da su bila kakva poredjenja iluzija savremene stvarnosti. Zapravo, veće su razlike u bilo kakvim poredjenjima nego što bi bilo moguće porediti nebo i zemlju!
     
    I sasvim na kraju, nije zanemarljivo naglasiti i to - da je sve troškove odlaska i boravka naše delegacije u Moskvi snosio OEPS.



Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

    My picture!

Kategorije

Arhiva