Slavko Jovičić Slavuj: Živio fudbal!
Autor sjovicicslavuj | 13 Oktobar, 2009 | read_nums (622)
Nakon odigravanja fudbalskih utakmica za plasman na svjetsko
prvenstvo, koje će se iduće godine održati u Južnoj Africi, utisci se
polako svode u realne okvire i analiziraju se svi detalji i rezultati
konačnog bilansa, odnosno plasmana mnogih evropskih reprezentacija.
Pošto je u BiH sve sporno i skoro sve još nedefinisano, eto, i fudbal se ovdje drukčije shvata, mada se igra istim loptama, standardizovanim od strane FIFA i UEFA. Naime, u subotu su nogometaši BiH igrali odlučujuću utakmicu sa Estonijom za plasman u baraž i uspjeli su da Estonce poraze na njihovom terenu s pristojnih dva gola razlike u korist "Ćirinih sinova"...
Samo sat kasnije, fudbalska reprezentacija Srbije je u direktnom susretu protiv Rumunije na beogradskoj "Marakani" direktno odlučivala o svom plasmanu na svjetsko prvenstvo i ne samo da je odlučila, nego je s "petardom" u mreži, do nogu potukla Rumune. U izvanrednom ambijentu na prepunoj beogradskoj "Marakani", sve što je lijepo i što krasi fudbal, kao najvažniju sporednu stvar na svijetu, viđeno je. Viđen je nestvaran ambijent frenetičnog navijanja srpskih navijača, navijača koji za svoje ponašanje i bodrenje srpskih mladića na terenu, zaslužuju najveće ocjene i samo riječi pohvala. Ne samo da je skoro 50.000 navijača bilo dvanaesti igrač srpskih orlova, već su napravili takav ambijent koji u Beogradu još do sada nije viđen. Dovoljno je reći da na stadionu nije zapaljena nijedna prskalica, a kamoli da je bačena petarda ili kao ranije da je grunuo uobičajeni neki "topovski udar", koji su u prethodnim vremenima bili neizbježni "rekviziti" neodgovornih i nedobronamjernih navijača. Dakle, Srbija, Beograd i svi prisutni na "Marakani", zaslužuju najviše ocjene i sve čestitke za jedan ovakav ugođaj i izvanrednu fudbalsku predstavu koju su pružili izabranici Radomira Antića...
E sad o utakmicama i njihovim refleksijama na stanje nacija u BiH. Tri konstitutivna naroda u BiH su se različito ponašali i osjećali nakon subotnje fudbalske noći. Najradosniji su svakako bili Srbi iz Republike Srpske, čijih je nekoliko hiljada navijača bilo direktno prisutno na "Marakani". Nakon što je beogradska utakmica decenije završena i nakon što se samo moglo čestitati fudbalerima Srbije na sjajnoj igri i plasmanu na svjetsko prvenstvo, istovremeno se slavlje prenijelo i na ulice u skoro svim gradovima RS. Po već provjerenom scenariju, prvo su gradovima kružile na desetine automobila okićenih zastavama RS i Srbije uz, naravno, zaglušujuću buku automobilskih sirena i pjesmu navijača ogrnutih srpskim zastavama. Slična navijačka euforija se odvijala i u gradovima FBiH u kojima su Bošnjaci dominantna većina. Slavila se pobjeda BiH nad Estoncima i plasman Ćirinih momaka u baraž, a baraž je posljednja, ali i mnogo neizvjesnija stepenica za plasman na svjetsko prvenstvo.
Sasvim različita slika bila je u gradovima s hrvatskom većinom, posebno u Zapadnoj Hercegovini i u Centralnoj Bosni, Kiseljaku, Vitezu... Oči hrvatskih navijača u BiH, bile su okrenute prema utakmici u Ukrajini, gdje su igrale reprezentacije Ukrajine i Engleske. Hrvatski navijači su bili uz Englesku reprezentaciju, jer bi pobjeda Engleza davala velike šane reprezentaciji Hrvatske da se i "kockasti" nađu u baražu i da tu traže svoju šansu za plasman u Južnu Afriku. Ali, očekivanja Hrvata iz BiH su se raspršila kao mjehur od sapunice, jer su Englezi izgubili i tako je Ukrajina i definitivno eliminisala momčad Slavena Bilića i iz teorijske mogućnosti za odlazak na svjetsko prvenstvo....
Tako su, doduše, tri naroda u BiH imala različite razloge za zadovoljstvo, odnosno nezadovoljstvo. Raspletom završnice kvalifikacija, Srbi iz RS, naravno imali su najviše razloga za radost, jer je Srbija, kolo prije kraja i definitivno vizirala pasoše za učešće na najvećem fudbalskom takmičenju sljedeće godine u Južnoj Africi.
Bošnjaci sa strepnjom i dalje očekuju presudne utakmice u baražu, dok Hrvatima ostaje samo žal za propuštenom šansom za plasman Hrvatske, koja više nema skoro ni teoretskih šansi da se nađe čak ni u baražu.
O ljubavi i patriotizmu prema BiH, ovaj put, ni riječ! Fudbal je, kako rekoh, ipak, najvažnija sporedna stvar na svijetu. Živio fudbal!
