Podizanjem optužnice protiv Besima Muderizovića, Ramiza Avdovića, zvanog Daidža i Vintila Luliana Nikolae, Tužilaštvo BiH konačno je otvorilo fioke i iz njih počelo da izvlači predmete ratnih zločina, počinjenih nad srpskim narodom tokom proteklog rata u BiH.

Pomenutoj trojki na teret se stavljaju zločini, počinjeni u bivšoj kasarni "Viktor Bubanj", jednom od najzloglasnijih logora za Srbe na području grada Sarajeva. Muderizović je bio zamjenik upravnika na petom spratu Okružnog zatvora u Sarajevu i komandir vojnog zatvora u bivšoj kasarni "Viktor Bubanj", Avdović komandir straže, a Vintil Lulian Nikolae stražar.

Optužnica ih tereti kao svjesne učesnike udruženog zločinačkog poduhvata, koji je počeo početkom maja 1992. godine i trajao do kraja novembra 1992. godine, čiji je cilj bio zarobljavanje civila srpske nacionalnosti s područja grada Sarajeva u nehumanim uslovima u vojnom zatvoru u bivšoj kasarni "Viktor Bubanj" u Sarajevu, suprotno odredbama Ženevske konvencije.

U saopštenju Tužilaštva se navodi da je u bivšoj kasarni "Viktor Bubanj" bilo zarobljeno najmanje dvjesto civila srpske nacionalnosti, kojima nije bio saopšten razlog zarobljavanja, niti je protiv većine njih vođen krivični postupak. Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.

U nevladinom sektoru u Srpskoj, s jedne strane, pozdravljaju podizanje optužnice, ali s druge strane izražavaju sumnju u namjere Tužilaštva i Suda BiH u pogledu procesiranja odgovornih za ratne zločine nad Srbima u logoru "Viktor Bubanj". Oni smatraju da se počelo odmotavati klupko zločina nad srpskim narodom nakon što je otvorena priča logora "Silos", te saslušan Ejup Ganić i Zaim Backović. Da će se nešto desiti, moglo se naslutiti i poslije nedavnog sastanka zamjenice glavnog tužioca BiH Vesne Budimir s predstavnicima udruženja proisteklih iz proteklog rata u Banjoj Luci.

---------------------------------------------------------

Dražan Perendija, predsjednik Predsjedništva BORS, smatra da je podizanje optužnice korak naprijed u dokazivanju istine o stradanju Srba u proteklom ratu.

- Međutim, nakon što je Samir Bejtić oslobođen optužbi da je u Kazanima počinio zločin, više nisam ubijeđen u objektivanost rada pravosudnih institucija - istakao je Perendija.

On je rekao da već duži period ne vjeruje Sudu BiH i da je sada veliko pitanje kako će ova institucija postupiti u slučaju "Viktor Bubanj".

- Zna se kakav je omjer osuđenih i oslobođenih zbog ratnih zločina među narodima u BiH. Kada se to sagleda, svima je jasno kako pravosuđe BiH funkcioniše - objasnio je Perendija.

Kako je naglasio, optužnice su prvo trebalo da se podižu protiv naredbodavaca zločina nad Srbima u ovom slučaju, kao i u mnogim drugim slučajevima, a ne da se bave trećerazrednim licima.

----------------------------------------------------------

Sličnog je stava i Mirko Vranić, predsjednik Organizacije porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Istočno Sarajevo, koji ne krije da je pesimista.

- Dosadašnji rad Tužilaštva i Suda BiH stvorio je takvu situaciju da im više ništa ne vjerujemo. Strah me da je sve ovo maska pravosudnih institucija - naglasio je Vranić.

Prema njegovim riječima, bilo bi dobro kada bi se na ovaj način otvorio proces utvrđivanja odgovornosti za zločine počinjene nad Srbima u BiH.

---------------------------------------------------------------

Predsjednik Saveza logoraša RS, Branislav Dukić, smatra da je Tužilaštvo BiH podiglo optužnice protiv tri nižerangirana lica, čime je ponovo izbjegnuta odgovornost za zločine vojnog i političkog vrha bivše RBiH, koji je dobro znao šta se dešavalo u logoru "Viktor Bubanj".

- Za dešavanja u logoru "Viktor Bubanj" dobro su znali Alija Izetbegović, Vahid Karavelić i Jovan Divjak, koji su posjećivali taj logor tokom rata - rekao je Dukić, koji je bio zarobljen u ovom logoru.

- "Viktor Bubanj" je bio otvoren od 1992. godine sve do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a mnogi srpski logoraši tamo su mučeni i zvjerski ubijani, te psihofizički zlostavljani - podsjetio je Dukić.

-----------------------------------------------------------

Slavko Jovičić, poslanik SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine kazao je da podizanje optužnice predstavlja svojevrsno priznanje da je na tom mjestu bio logor za Srbe.

- Davno smo govorili da je u bivšoj kasarni "Viktor Bubanj", a današnjem sjedištu Tužilaštva i Suda BiH, u toku rata bio logor za Srbe - rekao je Jovičić.

Prema njegovim riječima, priznanje bošnjačkih političara za to nikada nije dobijeno, kao što nikada niko od bošnjačkih zvaničnika nije rekao da je postojao i jedan-jedini logor za Srbe na području Sarajeva.

- A mi tvrdimo i dokazaćemo da su postojala 124 logora i da je jedan od njih bio "Viktor Bubanj" - naglasio je Jovičić, te dodao da su otpuženicom obuhvaćena nižerangirana lica.

- Može se očekivati da će se u toku sudskog postupka doći do istine. U prvom redu treba utvrditi kome je prvo palo na pamet da otvori logor za Srbe, ali i da otkrijemo pojedinosti koje ni do danas nisu poznate, jer tragamo za mnogim licima, koja su zvjerski likvidirana u tom prostoru, a njihovi posmrtni ostaci do danas nisu nađeni - rekao je Jovičić.

Kako je rekao, biće zanimljivo vidjeti kako će se tokom postupka ponašati sudije i tužioci, koji sjede u zgradi, niz čije je zidove danima tokom rata tekla srpska krv. On je podsjetio da su srpski logoraši pokušali da na zgradi nekadašnje kasarne, postave spomen-ploču, ali da je to u federalnom Sarajevu doživljeno kao provokacija.

- Nikada nam nije bila namjera da provociramo! Naša je namjera bila i ostaće da dokažemo da su u prethodnom ratu stradali Srbi - istakao je Jovičić.

 ------------------------------------------------------------------

Darko Babalj, poslanik SDS u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, istakao je da je Tužilaštvo trebalo i ranije da počne podizati optužnice.

- Ako svi događaji iz ratnog perioda ugledaju svjetlost dana, onda će se promijeniti slika rata u BiH. Na taj način pokazaće se da nije samo srpski narod jedini odgovoran, jer je u BiH vođen građanski rat i zločini su se dešavali na svim stranama - naglasio je Babalj.

S. GAJIĆ

Ohrabrajući potez Tužilaštva BiH

Direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina, Janko Velimirović, smatra ohrabrujućim podizanje optužnice Tužilaštva BiH protiv tri lica zbog ratnih zločina za zločine u kasarni "Viktor Bubanj" počinjenim nad pripadnicima srpskog naroda u toku proteklog rata u BiH.

- Nadamo se da će nakon podizanja optužnice, Sud BiH voditi objektivno i nepristrasno suđenje i da će se kroz izvođenje dokaza i saslušanje preživjelih logoraša iz kasarne "Viktor Bubanj" dokazati navodi iz optužnice, kao i protiv odgovornih, posebno po komandnoj liniji - rekao je Velimirović.

On je podsjetio da u dosadašnjoj praksi rada pravosuđa BiH nije bilo procesuiranja najsloženijih predmeta i najodgovornijih lica za zločine počinjene nad srpskim narodom u toku rata na prostoru Sarajeva.

Optuženi zlostavljali civile srpske nacionalnosti

U saopštenju Tužilaštva BiH navodi se da su optuženi učestvovali u uspostavljanju i održavanju sistema zlostavljanja civila srpske nacionalnosti tako što su privedene civile srpske nacionalnosti s područja grada Sarajeva prihvatali i protivzakonito zatvarali u bivšoj kasarni "Viktor Bubanj", gdje su bili podvrgnuti namjernom nanošenju snažnog tjelesnog ili duševnog bola ili patnje (mučenje), nanošenju povreda fizičkog integriteta ili zdravlja i prisiljavanju na prinudni rad, što je imalo za posljedicu smrt osamnaest zatvorenika.

Optužnica podignuta pod pritiskom

Boro Medić, potpredsjednik Saveza logoraša RS, pozdravio je podizanje optužnice, ističući da je riječ o nižerangiranim licima. On smatra da u cijeloj priči ne treba zanemariti ni mogućnost da je sve urađeno i pod plaštom međunarodne zajednice.

- Sada je veliko pitanje da li je sve to posljedica i dugogodišnjeg pritiska iz nevladinog sektora RS - kazao je Medić.

 http://www.fokus.ba/nov/:sarajevski-udrueni-zloinaki-poduhvat

Zašto nova vlast u Federaciji, SDP-ova, Lagumdžijina, poreskim obveznicima trpa zločine počinjene pod SDA diktaturom?

Piše: Senad Avdić i Slobodna Bosna

 Neko je, vladajuća većina u mojoj općini, Stari Grad Sarajevo, odlučio da iz budžeta za narednu godinu izdvoji sedamdeset hiljada maraka kao simboličan čin podrške advokatima koji brane uhapšene osumnjičene ratne zločince iz Hadžića. Navodno je Općina Ilidža za tu pravosudnu operaciju izdvojila čitavih sto hiljada maraka, Gradsko vijeće Sarajeva pedeset hiljada, a izdašan budžetski poklon  tek se očekuje od Vlade Kantona Sarajevo. Zašto bi, zbog čega bi poreski obveznici Starog Grada plaćali sudsko-pravosudne nadnice advokatima nekih baraba iz Hadžića koji su van „svake razumne sumnje“  u logoru “Silos“- Tarčin držali zatočenike?

Kome je, čemu je služio taj zločinački provizorij, Silos u Hadžićima? Čija je pamet u tom zatvoru četiri godine držala Slavka Jovičića Slavuja, recentnog državnog parlamentarca  koji je odrapio tri-četiri teške godine logoraške torture u hadžićkom Silosu? Ko je iz vojnih, ili civilnih instanci osmislio  taj uzaludni logor u Hadžićima? Hajdemo ovako: Slavku Jovičiću Slavuju svako jutro narede ti provincijski dušmani da zajaše konja kojeg je neko nacrtao na zidu! Kako Slavko krene, ubrzavaju ga nadležni istražitelji da se razlupa o zidne novine: zajaši na zidu nacrtanog konja; ne valja, ne valja i sto puta nije u redu.

Negdje u ratu upoznao sam ratnog načelnika Hadžića, jednog debelguzog besposličara, džamijskog fanatika, strukturiranog seoskog prevaranta Mustafu Dželilovića, šefa Ratnog predsjedništva općine Hadžići „u rasejanju“. Kad je bio u snazi, logističkoj milosti, Mustafa Muta Dželilović je u svakom od džepova imao po sto-dvjesto hiljada maraka. Jednom mu se, Dželiloviću, zalomilo da iz Zagreba do slobodnih teritorija dobaci neke zeznute prislušne uređaje - ovlastio ga šef svih hulja Hasan Čengić.

Znate li ko je Hasan Čengić u globalnom poretku? Onaj što je dobio pare iz Kartuma u Sudanu od Osame bin Ladena pa ih proslijedio Osaminom nasljedniku Zavahiriju?

Ima kreten, radi u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji (OSA), Bašić se preziva, koji je nekad kad mu se ćefnulo u Varešu silovao nezaštićenu Hrvaticu. Taj Bašić, ta mrcina, kojoj tek treba dokazati gnusni zločin, cijelu svoju priču, ako je uopće ima, mora objasniti na Sudu Bosne i Hercegovine. Koja je institucija nadležna da finansijski i logistički podrži čovjeka koji je osumnjičen za najteže zločine? Ova vlast, najnovija i najdemokratskija, tom fenomenu pristupa selektivno, kako joj se ćefne. Nedavno je moj dobar drug, uticajni advokat Fahrija Karkin pravomoćno oslobodio Samira Bejtića, optuženog za klanja srpskih civila na Kazanima. Kazani su općina Stari Grad, dakle tamo gdje sam i ja prijavljen i, čudna mi čuda, nije me niko pitao da iz svojih poreskih obaveza plaćam apanažu Fahriji Karkinu i njegovom nedokazanom zločincu Samiru Bejtiću. Ismet Dahić, predratni policijski šef a ratni vojni načelnik, veli ovih dana da advokatima koji zastupaju osobe optužene za ratne zločine treba platiti sto hiljada maraka. Vjerovatno je cijena tržišno osmišljena, ali ko to treba platiti? Iz čijeg će se džepa te pare izvući?!

Bio jednom jedan čovjek, policajac i „nadzorni organ“ u Hadžićima, umro je i ne bih duljio o teškom slučaju. Bio je komandir policije u Novom Sarajevu, kontrolirao hotel Bristol i ostale popratne objekte. Penzionisao se negdje pred rat i aktivirao u nekim podbjelašničkim, policijskim maglama. Negdje usred rata kazao sam gospodinu da ga je malo „ponijela pjesma“, da se patriotski dug ne dokazuje kroz volumen uhapšenih, zarobljenih četnika. Nije gospodin policajac imao priliku da se uvjeri u moje Nostradamus operacije. I, na šta smo na kraju spali? Na to da mi, poreski obveznici općine Stari Grad odvajamo od usta kako bi platili odbranu neodgovornih huligana koji su hapsili po Hadžićima. Onaj čovjek sa početka teksta, Slavko Jovičić Slavuj, državni parlamentarac i skupštinski partybreaker, htio on to priznati ili ne htio, ispričao mi je tešku, turobnu šaljivdžijsku priču: Molio Slavko Harisa Silajdžića, nekim svojim vezama dobacio do njega dok je bio u logoru, da ga oslobode iz Silosa. Slavko molio, Haris obećao, ništa od toga nije se desilo. Pa, negdje iza rata  sretnu se Slavko i Haris na Palama, i premijer Bosne i Hercegovine Silajdžić uljudno se ispriča Jovičiću: „Burazeru, četiri puta sam za tebe molio Aliju, da te puste iz zatvora i nisam uspio.“ A, dovitljivi prigradski parlamentarac Jovičić odgovorio Silajdžiću: „Dobro je da nisi pet puta molio, odležao bih u Silosu pet godina, za svaki put kad si ti molio ja sam 'odvalio' godinu u Silosu.“

Šta koga briga je li neko u Hadžićima počinio nepravilnosti ili ih nije počinio? Postoji pravosudni poredak, tužilac 'vamo, advokat tamo, pa nek se naguravaju do mile volje. Ako meni iz džepa neko uzima pare za nepodopštine koje su se „omakle“ nasilnicima iz Hadžića, to je javna, vrlo pljačkaška operacija koju ja ne želim logisticirati. Neku su moju poznanicu neki moji poznanici držali u priručnom pritvoru - pljačkali, silovali, usred Sarajeva, stravičan, užasan, grozan zločin.

Nešto se od toga provuklo i kroz pravosudne spise. Eto, ih tamo! Samo nek se zakonski od mojih usta i usta milion poštenih ljudi ne odvaja deset, petnaest maraka u ime zaštite tih poganćera koji su radili mozgu neprihvatljive operacije u ime patriotizma. Kakve ja veze imam sa zločinima u Hadžićima, odnosno na rubnim dijelovima Hadžića?! Nikakve! Postoji li ikakav način da se mene dovede u vezu sa Mustafom Dželilovićem? Ne postoji! Bi li Mustafa Dželilović pišljivu marku dao da mene od nečega odbrani?! Ne bi. A, šta sam ja kriv i što su građani općine Stari Grad krivi da im se iz novčanika sistemski i strukturalno vade pare za odbranu osam kabadahija iz Hadžića?

--------------------------------------------------------------------------------------

Objavljuje portal - POSKOK na linku:

 http://poskok.info/:oj-silose-silose-sta-se-zbilo-zbilo-se

Da Stranka demokratske akcije ozbiljno računa na ratne kadrove, posebno one koje su duboko upleteni u ratne zločine protiv srpskog naroda u BiH, dokazuju i sve glasnije najave da bi aktuelnog ministra odbrane, Selmu Cikotića, na toj funkciji mogao zamijeniti prekaljeni SDA kadar, general Nedžad Ajnadžić.

Cikotiću i Ajnadžiću zajedničko je to što obojica imaju debele ratne dosijee, ali i krvi na sopstvenim rukama, jer su u teškim ratnim godinama bili na visokim pozicijama u bošnjačkoj Armiji RBiH, s kojih su praktično gospodarili životima zarobljenih srpskih i hrvatskih civila i vojnika.

"Fokusovi" sagovornici, bliski vrhu SDA, tvrde da je ova stranka još prije dvije godine Ajnadžiću počela da krči put do ministarske fotelje u Savjetu ministara BiH, kada su ga izabrali za predsjednika stranačkog odbora za odbranu i bezbjednosnu politiku. Rame uz rame sa Ajnadžićem tako su se ponovo našli njegovi stari saborci, koji su tokom ratnih godina krojili sudbinu srpskom narodu u BiH.

Da bi se što bolje pripremio za ono što ga očekuje, Ajnadžić je u međuvremenu zasjeo u fotelju ministra za boračka pitanja u Vladi Sarajevskog kantona.

Miljenik bošnjačkog ratnog lidera Alije Izetbegovića, general Nedžad Ajnadžić dokazao se kao komandant Prvog korpusa ARBiH, koji je djelovao na području Sarajeva, iz kojeg je u tom periodu očišćeno srpsko stanovništvo.

Prema dostupnim podacima, Ajnadžić je odgovoran za učešće u napadu na kasarnu JNA u Krupi i zatvaranje zarobljenih vojnika u ispražnjene komore u logoru "Silos", kada je ovaj objekat pretvoren u logor za Srbe. Od 20. maja 1992. godine on je sa muslimanskim snagama počeo privoditi pripadnike srpskog naroda i zatvarati ih u logor "Silos", kroz koji je prošlo preko 550 Srba, među kojima na desetine žena.

Slavko Jovičić, poslanik SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, potvrdio je da je Nedžad Ajnadžić posjetio sve ćelije u "Silosu".

- Kada je došao do ćelije broj šest, u kojoj sam bio, upitao je gdje je Slavko Jovičić. Javio sam se, iako su sve glave bile oborene, jer nismo smjeli da gledamo. Tada je rekao: "Sve ovo treba probiti kao paščad, ali nećemo sada, jer nam trebaju za razmjenu.

" Da ironija bude veća, sada bih u parlamentu BiH trebalo da glasam za njega da bude ministar odbrane BiH - kazao je Jovičić i dodao da je i sama pomisao na Ajnadžićevu kandidaturu novo poniženje za srpski narod.

 ------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Janko Velimirović, direktor Centra za istraživanje ratnih zločina RS, kazao je da su u zoni Ajnadžićeve odgovornosti počinjeni ratni zločini, uključujući i logor "Silos", u kojem su mučeni Srbi.

- U njegovoj zoni odgovornosti počinjeni su zločini zbog kojih je sada uhapšeno osam lica u slučaju "Silos". Ako su se u zoni odgovornosti Prvog korpusa, odnosno Sarajevskog korpusa događali zločini, nema razloga da za to ne odgovaraju oni koji su bili u samom vrhu - istakao je Velimirović.

On smatra da svako ko ima problematičnu ratnu prošlost ne zaslužuje da bude dio vlasti u BiH.

- Veliki je problem zbog neprocesuiranja odgovornih za ratne zločine po komandnoj odgovornosti među pripadnicima bošnjačkog naroda. Trebalo bi aktivirati pravosudni sistem da se što prije procesuiraju najsloženiji predmeti kako bi na red došli upravo oni za koje postoje dokazi da su učestvovali u zločinima - klazao je Velimirović.

 ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sličnog je stava i Mihajlo Parađina, predsjednik BORS Pale, koji je naglasio da u FBiH nema odgovornosti prema prošlosti, ali ni ozbiljnosti sarajevskih stranaka.

- Nedopustivo je da Ajnadžić, koji je bio u vrhu tadašnje ARBiH, bude postavljen na ključna mjesta vlasti u BiH, počevši od federalnog nivoa, pa do nivoa BiH. Ako SDA sada hoće da ga postavi na mjesto ministra odbrane BiH, ona gura prst u oko RS i srpskim žrtvama - istakao je Parađina.

 --------------------------------------------------------------------------------------------

Slobodan Škrba, član Operativnog tima za traženje nestalih lica RS, smatra da je bilo pravde da ni Selmo Cikotić nikada ne bio mogao biti ministar odbrane u BiH.

- Bošnjačke stranke smišljeno postavljaju ljude s krvavom ratnom prošlošću na ove funkcije, kako bi ih zaštitili od procesuiranja, ali i dodatno uticali na razvijanje sarajevskog scenarija, u kojem su jedino Srbi odgovorni za ratne zločine - naglasio je Škrba.

S. GAJIĆ

Odgovoran i za napade u Doboju

Prema podacima, Nedžad Ajnadžić je odgovoran što je neposredno učestvovao u donošenju odluka i izdavanju naređenja za konstantne i neselektivne artiljerijsko-raketne napade na gradsko jezgro i civilne ciljeve u Doboju i njegovoj okolini u 1995. godini, gdje je došlo do stradanja civilnog stanovništva, osam lica je preminulo od zadobijenih eksplozivnih povreda, a 90 lica je ranjeno.

Ratna biografija

Nedžad Ajnadžić bio je komandant Prve podrinjske brigade, 101. brdske brigade i 101. motorizovane, komandant Operativne grupe Igman, načelnik Štaba Prvog korpusa, zamjenik načelnika Štaba Prvog korpusa, zamjenik načelnika Uprave za operativno planiranje Generalštaba ARBiH, komandant Operativne grupe Sedam - Jug, komadnant Prvog korpusa ARBiH i zamjenik komandanta Komande obuke i doktrine Vojske FBiH.

 http://www.fokus.ba/:general-krvavih-ruku:u-fokusu

Tužilaštvo BiH zatražilo je juče određivanje pritvora za Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera, osumnjičenih za počinjene ratne zločine nad srpskim civilima i vojnicima na području sarajevske opštine Hadžići. Ovoj osmorici na teret se stavljaju brutalna ubistva i mučenja zarobljenika u logorima "Silos" u Tarčinu, "Krupa" u Zoviku i zgradi Osnovne škole "9. maj" u Pazariću. Koliko god ih je vijest o hapšenju odgovornih za zločine u logorima za Srbe obradovala i vratila im vjeru u pravdu i pravičnost, porodice stradalih i preživjeli logoraši, s druge strane, ogorčeni su činjenicom da se toliko dugo čekalo sa otvaranjem ovog slučaja, ali i zbog toga što se među uhapšenima ne nalaze i najodgovorniji za zločine.

------------------------------------------------------------------

Direktor Centra za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske, Janko Velimirović, mišljenja je da je pritvaranje ove osmorke samo "kozmetičko hapšenje" jer su istražni organi, bar u prvom krugu, zaobišli najodgovornije funkcionere.

- Očekujem da je ovo samo uvod zato što treba doći do vrha piramide, a iz dokumentacije, materijala i svjedočenja iz tog vremena vrlo dobro se zna ko je na tom vrhu - rekao je Velimirović. On nije zadovoljan onim što je do sada urađeno u predmetu "Silos", te je napomenuo kako Republika Srpska očekuje daleko više u ovom slučaju. Dokaza, po njegovim riječima, ima sasvim dovoljno zbog čega je takođe nejasno kako se među uhapšenima već nisu našli neki od visokopozicioniranih vojnih i političkih zvaničnika tog vremena.

A da su mnogi bili upućeni svjedoči i stenogram sa sjednice Predsjedništva takozvane Republike BiH, održane 26. aprila 1994. godine kojoj su prisustvovali, bošnjački ratni lider Alija Izetbegović, članovi Predsjedništva Stjepan Kljujić, Ejup Ganić, Miro Lazović, Mirko Pejanović, kao i Haris Silajdžić, Amor Mašović, general Jovan Divjak i Avdo Čampara.

Bila je to, tvrde "Fokusovi" izvori, jedina sjednica ratnog Predsjedništva BiH na kojoj se raspravljalo o logorima za Srbe u BiH.

Rasprava o "Silosu" i drugim logorima vođena je pod tačkom sedam, nakon što je Amor Mašović opširno upoznao prisutne s trenutnom situacijom.

Nakon toga se za riječ javio Izetbegović, koji je rekao da "nije siguran da su oni u Tarčinu krivi u pravom smislu riječi".

- Oni su zadržani kao kontramjera onima koji su zadržani u Hadžićima, tako da je to koncentracioni logor ili sabirni logor. Oni su gore u drugoj formi.

Nisu krivi ljudi u pravom smislu riječi, nego kao što kažu "mjera za mjeru". Oni gore moraju biti, jer nemaš načina da one tamo oslobodiš - rekao je Izetbegović na ovoj sjednici. Tokom svog izlaganja Izetbegović je rekao da ima nehata, jer su ljudi uvedeni u logore, bez suđenja i još su tamo. Dodaje da bi trebalo prihvatiti odluku i obavijestiti nadležno ministarstvo i da se vidi mogu li nadležne komisije obići ta mjesta, kako bi sačinili izvještaj o trenutnom stanju.

-----------------------------------------------------------------------------

Bivši logoraši, među kojima je bio i poslanik SNSD u Predstavničkom domu parlamenta BiH Slavko Jovičić u nekoliko navrata svjedočili su o čestim posjetama najviših zvaničnika tadašnje RBiH, koji su obilazili logore. Osim već pomenutog Alije Izetbegovića i Harisa Silajdžića, u "Silosu" je boravio i potencijalni kandidat za novog ministra odbrane BiH, general Nedžad Ajnadžić.

Ajnadžić, tadašnji miljenik Alije Izetbegovića, posjetio je ovaj logor najmanje dva puta, a Jovičić se prisjeća da je generala, danas visokog funkcionera SDA, prvi put u "Silosu" vidio u januaru 1994. godine. Ajnadžić je došao u ćeliju u kojoj se, između ostalih, nalazio i Jovičić.

- Rekao nam je da istog trenutka sve može da nas pobije, ali da to neće uraditi jer treba da budemo zamijenjeni za 187 muslimanskih vojnika iz Hadžića.

Dodao je da ga mi "kao četnici" uopšte ne interesujemo - prisjeća se Jovičić.

Nakon toga je Ajnadžić pitao ko je Slavuj, a kada se Jovičić javio, rekao mu je da iz logora neće izaći živ.

Jovičić ga je još jednom, nedugo nakon ove posjete, vidio u "Silosu".

 -------------------------------------------------------------------------------------------------

O boravku ministarskog kandidata u "Silosu" svjedočila je i Radojka Pandurević, žena s najdužim logoraškim stažem u BiH. Ona kaže da je Ajnadžić u "Silos" došao kako bi ženama logorašima zaprijetio da pišu rodbini u Hadžićima i da traže neke podatke o Bošnjacima. Ukoliko to ne urade, zaprijetio je Ajnadžić, sve će biti pobijene, u znak odmazde.

M. DRAGOJLOVIĆ

Prvi logoraši pripadnici JNA

Muslimanske snage 11. maja 1992. napale su i zauzele kasarnu JNA u Krupi, opština Hadžići, udaljenu od Tarčina oko osam kilometara. Zarobljene vojnike zatvorili su u ispražnjene pšenične komore u silosu. Tada je silos za lagerovanje žitarica u Tarčinu, kod Pazarića, pretvoren u logor za Srbe. Prvi zatvorenici u ovom logoru bilo je 11 zarobljenih vojnika - rezervista iz kasarne bivše JNA u Zoviku i kasarne "Žunovica" u Hadžićima. Počev od 20. maja muslimani su počeli s privođenjem Srba na takozvani informativni razgovor, a poslije su ih odvodili u silos i više ih nisu puštali. Početkom juna 1992. godine počelo je masovno privođenje Srba s područja mjesnih zajednica Tarčin i Pazarići u logor u silosu. U logoru u Tarčinu bili su zatvoreni isključivo Srbi i to uglavnom seljaci iz okoline, mladići koji su išli u škole ili mlađi radnici. Bilo je i nešto intelektualaca, a bilo je i starijih ljudi. Logor je neprekidno funkcionisao za sve vrijeme građanskog rata u BiH i posljednji zatvorenici su ovaj logor napustili krajem januara 1996. godine, kada su logoraši oslobođeni po Dejtonskom sporazumu.

PEROT Ništa gore nisam vidio

Delegacija Međunarodnog komiteta Crvenog krsta prvi put je 26. novembra 1992. godine posjetila logor "Silos". Delegaciju je predvodio Švajcarc Mark de Perot, a njegov prevodilac bio je izvjesni Suad iz Mostara, zbog koga zatvorenici nisu ni smjeli da kažu kako im je stvarno u tom kazamatu. Poslije obilaska logora Perot je javno rekao zatvorenicima da je do tada posjetio stotine logora, ali da ništa gore od Tarčina nije vidio. Zahvaljujući MKCK 3. decembra 1992. godine zatvorenici su dobijali svakog drugog dana po lanč paket, po dva ćebeta, a povećano im je i sljedovanje vode na po 10 litara na jednu ćeliju dnevno.

 http://www.fokus.ba/nov/:pravdi-izmicu-silajdzic-masovic-kljujic:u-fokusu

Poslanik SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Slavko Jovičić sa suzama u očima dočekao je vijest o hapšenju osmorice osumnjičenih za stravične zločine, počinjene nad srpskim civilima, zatočenim u logorima na području sarajevske opštine Hadžići.

Jovičić je jedan od nekoliko hiljada logoraša, koji su na svojoj koži osjetili brutalnost pripadnika bošnjačke Armije RBiH, jer je 44 mjeseca proveo u kazamatima širom Sarajeva, ali kao što i sam tvrdi, "Silos" nikada neće moći da zaboravi.

- Dovoljno je reći da sam za prva 63 dana zarobljeništva spao na 34 kilograma težine. Da nisam imao kožu, kosti bi mi se rasule. Mučili su nas, pored ostalog, najgorom kaznom koju civilizacija poznaje - glađu. To je samo jedan od preko 100 načina, na koji su nas mučili. Tri puta je trebalo da me strijeljaju, tražio sam da pucaju i da mi olakšaju pakao, kroz koji prolazim - rekao je između ostalog Jovičić.

FOKUS: Uhapšeni su prvi osumnjičeni za zločine u "Silosu". Nažalost, jedan ste od onih koji su tamo proveli znatan dio zarobljeničkog staža. Šta se dešavalo u "Silosu"?

JOVIČIĆ: Prvi put, 15 godina od kraja rata u BiH, dočekali smo kakvu-takvu satisfakciju, da je Tužilaštvo BiH počelo nešto da radi. Meni lično ova istina ne treba, jer, ja je vrlo dobro znam. Ona je potrebna zbog ljudi, koji su zvjerski likvidirani u tom logoru. Ubijena su 24 čovjeka na najsvirepiji način.

Ne smijemo zaboraviti još goru činjenicu da je nakon završetka rata preko 100 logoraša umrlo od posljedica stravičnog zlostavljanja i prebijanja u tom logoru smrti. Logor "Silos" najduže je postojao u BiH. Umrli su mladi ljudi i odnijeli istinu sa sobom. Nije to bio logor samo u mjestu Tarčin. Vojnim žargonom govoreći, on je bio mjesto za otkomandu, jer su logoraši u grupama odvođeni na prve borbene linije, kao što je Jevrejsko groblje u Sarajevu ili logor "Hrasnica", gdje sam i ja bio šest i po mjeseci, gdje sam u "živom štitu", sa svojim sapatnicima, osvajao teritorije za muslimansku vojsku. Tako smo osvojili bez puške više od 2,5 kilometra i pomjerili muslimansku vojsku prema srpskoj vojsci.

FOKUS: Poznajete li osobe, koje su privedene? Da li su to zaista najodgovorniji ili na spisak još nije stavljena tačka?

JOVIČIĆ: Svi su mi poznati. Mnogima sam prije rata, nažalost, pomagao. Na sudu ćemo dokazivati gdje su oni, koji su mnogo odgovorniji od njih, a to su oni koji su im naredili da se taj logor osnuje. Gdje je na ovoj listi komandant Prvog sarajevskog korpusa Vahid Karavelić i načelnik vojne bezbjednosti tog korpusa Nežad Ajnadžić. Ajnadžić je posjetio sve ćelije, pa kada je došao do ćelije broj šest, u kojoj sam bio, upitao je gdje je Slavko Jovičić. Javio sam se, iako su sve glave bile oborene, jer nismo smjeli da gledamo. Znam šta je tada rekao. Dobro sam to zapamtio.

FOKUS: Šta je rekao?

JOVIČIĆ: "Sve ovo treba pobiti kao paščad, ali nećemo sada, jer nam trebaju za razmjenu." Da ironija bude veća, sada bih ja trebao u parlamentu BiH za njega glasati da bude ministar odbrane BiH. On je kandidat, što su samo nova poniženja iz Sarajeva. Gdje su članovi Ratnog predsjedništva iz aprila 1994. godine. Alija Izetbegović je tada rekao da se Srbi drže bespravno u koncentracionom logoru "Silos". Upravo je Izetbegović prvi rekao da se radi o koncentracionom logoru.

Rekao sam to Karli del Ponte, molio je da ne dozvoli da bog bude brži i da procesuiraju Izetbegovića. Otvorila je fioku i pokazala pripremeljenu optužnicu, ali nije htjela da ga optuži. Bili su na toj sjednici i Ejup Ganić, Jovan Divjak, Mirko Pejanović, Miro Lazović. Svi oni znali su za taj logor. Dokazivaćemo to u procesu, uostalom, ovi koji su privedni treba da kažu ko im je naredio. Zašto su zatvorili sve muškarce s područja Pazarića i Tarčina, od 14 do 75 godina.

FOKUS: Kažete, sve se to manje-više već odavno znalo. Ipak, zašto je trebalo da prođe 15 godina, pa da "Silos" dođe na dnevni red?

JOVIČIĆ: Haški tribunal bio je zauzet satanizovanjem Srba. Ovo je prvi predmet na području Sarajeva, gdje ćemo mi dokazati šta se dešavalo. Do sada nijedno dijete u Sarajevu bošnjačke nacionalnosti ne bi reklo da je u Sarajevu tokom rata bio ijedan logor. A bila su 124 logora u navodnom multietničkom Sarajevu. Sve ćemo to dokazivati.

M. KREMENOVIĆ

Spomen-obilježja

FOKUS: Postoji li igdje u FBiH spomen-obilježje za ubijene srpske civile i vojnike?

JOVIČIĆ: Danas, 16 godina poslije rata, mnogi nas vrijeđaju i predlažu gotovo nesuvisle stvari, poput Svetozara Pudarića, funkcioner SDP-a, koji je nedavno predložio da se na "Kazanima" napravi spomen-obilježje, kako bi se, navodno, obilježilo mjesto stradanja Srba. Tamo se ne može doći ni džipom. Ko će doći da vidi spomen-ploču? Zašto nam ne dozvole da takve ploče stavimo na današnji Sud i Tužilaštvo BiH, nekadašnju kasarnu "Viktor Bubanj", gdje je takođe bio logor za Srbe. Boje se, očigledno, da će doći novinari iz drugih zemalja, pa će zapitati šta je to bilo u centru Sarajeva i šta se dešavalo.

Zbog ratnih zločina počinjenih u selu Trusina, kod Konjica, pred Sudom BiH uskoro će odgovarati još jedan pripadnik zloglasne jedinice "Zulfikar", Edin Džeko, koji je pred pravosuđem SAD izrazio želju da bude isporučen BiH.

- Pregledao sam zahtjev za izručenje i potpuno razumijem svoja prava. Pristajem da budem izručen, što je prije moguće, u BiH, kao i da ostanem u pritvoru, dok agenti iz BiH ne stignu u Ameriku - rekao je Džeko na sudu.

Džeko je uhapšen u aprilu ove godine, a istog dana je uhapšena i Rasema Handanović, zvana Zolja, koja je bila u istoj jedinici i sumnjiči se za isti zločin kao i Džeko. Oboje su 16. aprila 1993. godine, kako stoji u zahtjevu za izručenje, učestvovali u ubistvima više zarobljenih vojnika i civila u ovom selu.

Džeko se direktno sumnjiči da je tog dana pred kuću izveo stariji bračni par i u supruga je odmah u dvorištu sasuo rafal iz automatske puške. Žena je počela da kuka i oplakuje supruga, a Džeko joj je naredio da ućuti. Nakon što ga nije poslušala, pucao joj je u glavu. Handanovićeva će još čekati odluku o izručenju, a nedavno je sud odbio njenu molbu za puštanje iz pritvora. Ona se tereti da je istog dana u selu Gaj, kod Trusine, učestvovala u ubistvu šest civila i zarobljenih vojnika Hrvatskog vijeća odbrane. Nakon strijeljanja, Handanovićeva je uzela pištolj i pucala u glavu svakoj žrtvi koja je još davala znake života.

- Ta žena je naređivala, nju su svi slušali. Poslije napada na selo, rekla je da nas preživjele odvedu u jednu kuću, poliju benzinom i zapale, ali među vojnicima nije bilo ljudi koji su to mogli napraviti. Ušli smo u kuću i sjeli. Došao je jedan vojnik, nisam ga poznavala, i tražio da stavimo na sto novac i zlato. Izvadili smo sve što smo imali. Oni su to pokupili. Opet su nas izveli napolje, a žena je stalno govorila da nas treba zapaliti - svjedočila je prije nekoliko godina jedna od preživjelih žena iz Trusine. U Sudu BiH, za učešće u ovom zločinu, sudi se Mensuru Memiću, Dževadu Salčinu, Nedžadu Hodžiću, Senadu Hakaloviću, Nihadu Bojadžiću i komandantu jedinice "Zulfikar", Zulfikaru Ališpagi.

U optužnici se ne pominju zločini koje je ova jedinica počinila nad Srbima u zoni svoje odgovornosti, južno od Sarajeva. Prema podacima nadležnih institucija u Srpskoj, samo na prostoru Konjica je pronađeno 79 pojedinačnih grobnica srpskih civila i tri masovne, a za ove zločine su, sasvim sigurno, odgovorni i pripadnici ove zloglasne jedinice.

Operativni štab ove jedinice bio je u hotelu "Mrazište" na Igmanu, odakle je Ališpago komandovao da se nad civilima nebošnjacima počine najveća zlodjela. Među njima je, prema izjavama svjedoka, i zvjersko ubistvo petorice Srba.

Jedinica "Zulfikar" osnovala je i logor "Krupa", koji je bio udaljen samo nekoliko kilometara od "Silosa" u Tarčinu. Jedan od preživjelih logoraša, Slavko Jovičić, kaže da su i u tom logoru Srbi prošli kroz najteže torture.

- Logoraši su u grupama od po 30 ili 40 odvođeni na Igman da pod najtežim vremenskim uslovima kopaju tranšeje i grade utvrđenja za muslimansku vojsku. Pri tome su bili izloženi mučenju i ponižavanju kakve do tada niko nije vidio - kaže Jovičić.

Ališpagin zamjenik, Nedžad Hodžić, posebno je mučio Anđelka Glavaša, koga je, kako je "Fokusu" ispričao Jovičić, na kraju i zaklao. Glavašove kosti nisu ni do danas nađene. Jovičić je rekao da su logoraše zlostavljali svi pripadnici jedinice "Zulfikar". Među njima je bila i jedna žena, koju su zvali Sabina. Ona je, potpomognuta svojim saborcima, logorašima naređivala da stanu u dva reda i da se tuku glavama. Jovičić je ispričao da je Sabina imala običaj da postroji logoraše i priđe jednom od njih, te bi ih pitala da li bi je silovao. Ako bi logoraš odgovorio da ne bi, Sabina ga je pitala da li je toliko ružna da je ne bi ni pipnuo, a zatim su slijedile batine od svih prisutnih vojnika. Ako bi odgovor logoraša bio da bi je silovao, svi bi ga pretukli, jer je priznao da je "četnik koji siluje Muslimanke".

- Što god da kažeš, slijede mučenja i torture. Sve ovo su preživjeli logoraši ispričali u Tužilaštvu BiH, koje nikada nije pokrenulo slučaj. Na kraj krajeva, poznato je da ovo tužilaštvo nije uzelo u ozbiljan rad nijedan slučaj stradanja Srba na prostoru BiH - kaže Jovičić. U zavisnosti od procedure, Džeko bi mogao u narednih nekoliko dana biti isporučen u BiH. On je u SAD otišao nekoliko godina nakon rata, a ubrzo je dobio i državljanstvo.

Handanovićeva je u SAD emigrirala prije Džeke i samo je uzela ime Sami Rasema Jetisen, a komšije je opisuju kao nježnu majku dvanaestogodišnjeg dječaka. Ipak, u zahtjevu za određivanje pritvora, okružni tužilac je naveo da se radi o ženi koja je ekstremno opasna, kako za građane SAD, tako i za građane BiH. Prilikom hapšenja u aprilu ove godine, Handanovićeva je napala policajce koji su je privodili, a zatim je počela da udara glavom o zid. Na sreću, policajci su uspjeli da je savladaju, te je odmah zatraženo da ostane u pritvoru. Odluka o njenom izručenju mogla bi biti donesena uskoro.

M. DRAGOJLOVIĆ

Masovne grobnice oko Konjica

Prema podacima Tima RS za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina i traženja nestalih, samo na području Konjica, gdje je djelovala jedinica "Zulfikar", pronađeno je preko 70 pojednačnih grobnica i tri masovne, u kojima su tijela srpskih civila. Broj grobnica je još i veći kada se uzmu u obzir i druge opštine koje su se nalazile u zoni odgovornosti Ališpagine jedinice. Između ostalih, prema svjedočenju Srba s ovih prostora, ova jednica je učestvovala i u napadu na selo Bradina, kada je ubijen i u logore odveden veći broj srpskih civila.

http://www.fokus.ba/nov/:zolja-sljedea-na-putu-ka-sarajevu-:u-fokusu

Pripadnici Agencije za istrage i zaštitu BiH ušli su u utorak ujutro u bivšu kasarnu "Orljani" u Bihaću kako bi preuzeli dokumentaciju vezanu za ratne zločine koje je tokom rata u BiH počinio general Armije RBiH, Atif Dudaković, i njegove jedinice. Iz Tužilaštva BiH je potvrđeno da se radi o objektu koji sada koristi MUP Unsko-sanskog kantona a dokumentacija se odnosi na arhiv i dokumenta o ratnim događajima na području Bihaća i kantona. Radi se o ratnoj dokumentaciji policijskih struktura Unsko-sanskog kantona.

- Dokumentacija koja se izuzima, pronađena je ranije, nakon čega je zapečaćena i osigurana, a u naredna dva dana biće realizovan pretres i izuzimanje dokumentacije, koja je potrebna Tužilaštvu BiH, u okviru predmeta ratnih zločina počinjenih na području USK, o kojima istragu vodi Posebno odjeljenje za ratne zločine Tužilaštva BiH - navodi se u saopštenju Tužilaštva BiH.

O zločinima Atifa Dudakovića i njegovih jedinica, u kojima su predvodili pripadnici jedinice "Hamze", govori se od kraja rata a u više navrata su u medijima prikazani i snimci na kojima Dudaković naređuje strijeljanje ratnih zarobljenika i paljenje srpskih sela u Krajini. Javnosti su prikazani i snimci klanja zarobljenika koje su počinile "Hamze" a posebno Teofik al Harbi, Sudanac u redovima Armije RBiH. Dokumentovano je da je Harbi zaklao srpskog zarobljenika Rada Rogića, a i ostalim zarobljenicima Vojske RS i Vojske Srpske Krajine, nakon zarobljavanja se izgubio svaki trag. Zna se da su likvidirani, a sva tijela još uvijek nisu pronađena. Neka od njih se vjerovatno nalaze u bihaćkim kasarnama u kojima je nedavno počela ekshumacija.

Vijest da su pripadnici SIPA ušli u kasarnu "Orljani" veći dio "Fokusovih" sagovornika nije dočekao s oduševljenjem nego s konstatacijom da je to trebalo davno učiniti. Većina naših sagovornika se slaže da je akcija SIPA došla prekasno i da u dokumentima neće biti pronađeno ništa novo.

---------------------------------------------------------------

Predsjednik RS, Milorad Dodik, rekao je da je Dudakovića trebalo davno uhapsiti.

- Postoje dokazi da je počinio ratne zločine i taj čovjek je morao davno biti uhapšen, ali to govori o radu Suda i Tužilaštva BiH - rekao je Dodik.

On je naveo da, kada je nešta vezano za RS, ljudi budu uhapšeni bez ikakvih ograničenja.

 --------------------------------------------------------------------------------

Predsjednik Narodne skupštine Srpske, Igor Radojičić, ocijenio je da sve liči na marketing, jer se u suštini ništa ne dešava.

- Nema hapšenja, optužnica, a Sud, Tužilaštvo i SIPA pokušavaju stvoriti sliku da rade nešto više po pitanju procesuiranja ratnih zločina nad Srbima - rekao je Radojičić. On je ocijenio da je jasno da postoji pristrasnost u dosadašnjem procesuiranju ratnih zločina pred pravosudnim institucijama na nivou BiH.

--------------------------------------------------------------------------------------

Predsjednik Vlade RS, Aleksandar Džombić, rekao je da svi moraju dati svoj doprinos kako bi osumnjičeni za ratne zločine bili izvedeni pred lice pravde.

- Mislim da Federacija BiH treba na tome da radi. Vidjeli smo u dosadašnjim presudama da su svi pocesi usmjereni protiv Srba što je nedopustivo - ocijenio je Džombić.  On je dodao da, ako želimo da BiH ima perspektivu, svi moraju da rade na tome da se osumnjičeni izvedu pred lice pravde ali da ta odgovornost može biti samo individualna, a ne kolektivna.

---------------------------------------------------------------------------------------

Predsjednik BORS, Pantelija Ćurguz, kaže da je akcija možda i došla kasno, ali je značajna, jer vraća vjeru u profesionalnost Tužilaštva BiH.

- Očito su naše aktivnosti koje smo u posljednje vrijeme preduzimali urodile plodom. Ako će to biti iskren pristup Tužilaštva i ako neko neće praviti cenzuru nad dokumentima koja se izuzmu iz kasarne, siguran sam da će to biti procesuirano i očekujem da će ovo biti konačno dovoljno da najodgovorniji ljudi 5. korpusa, s Dudakovićem na čelu, budu uhapšeni zbog monstruoznih zločina koje su počinili prema srpskom narodu - kaže Ćurguz. On je dodao da se stvarala ružna slika i percepcija događaja tokom rata na ovim prostorima na štetu Srba.

Ćurguz kaže da polako i druga strana medalje izlazi na vidjelo i da se nada da će slika rata u BiH biti promijenjena.

 -------------------------------------------------------------------------------------------

Milan Ivančević iz Operativnog tima za traženje nestalih lica RS smatra da u dokumentaciji koja je pronađena nema previše podataka o licima za kojima Tim traga.

- Koliko ja imam informaciju, većinu dokumentacije relevantne za rasvjetljavanje sudbine Srba iz ovog kraja je u tri sanduka 1997. godine u Sarajevo odnio Amor Mašović - rekao je Ivančević. On je dodao da se i dalje radi na ekshumacijama, u kojima već ima određenih problema, a na ovom području se traga za još 37 lica

M. DRAGOJLOVIĆ

Dokazi davno sakriveni i uništeni

Optimista nije ni poslanik SNSD i bivši logoraš iz "Silosa", Slavko Jovičić, koji je rekao da su u otezanju istraga veliku ulogu imali strani tužioci u Tužilaštvu BiH.

- Priča oko Dudakovića i ostalih zločina nad Srbima u kojima postoje neoborivi dokazi mogla je davno biti završena. Ne očekujem mnogo od pretresa jer oni koji rade pretrese treba da znaju da nisu djeca ostavila igračku na mjestu gdje su se igrali nego da su dokazi davno sakriveni i uništeni.

Šta se može pronaći u dokumentima 15 godina nakon rata - pita Jovičić. Prema njegovom mišljenju, radi se o predstavi za narod sa ciljem da se ništa ne dokaže jer Dudaković nije bio naivan da svu dokumentaciju o zločinima nad Srbima na tom području ostavi u fioci kako bi je jednog dana pokupila SIPA. On kaže da su strani tužioci, uključujući i Dejvida Švendimena koji je vodio slučaj generala Dudakovića, našli uhljebljenje u Tužilaštvu BiH, imali enormna primanja i veliku ekipu u Sarajevu koja je prevodila dokumenta.

- Na kraju, kad svi sve prevedu ispadne da su nas preveli žedne preko vode. Svi tužioci u Tužilaštvu su nastavili da rade metodologijom Haškog tribunala kako bi potpuno satanizovali srpski narod, ignorišu zločine koji su počinjeni nad Srbima te da do danas svojim neradom vrijeđaju srpske žrtve i stvaraju prepariranu sliku o svim dešavanjima u BiH - kaže Jovičić.

http://www.fokus.ba/nov/:steze se obruc oko dudakovica:u-fokusu

Ako neće Sarajevo, hoće Strazbur!

Ovim bi se, u najkraćem, moglo opisati raspoloženje porodica poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske, koji su zaprepašteni tvrdnjom premijera FBiH, Mustafe Mujezinovića, da federalna vlada nema ništa s utvrđivanjem istine o stradanju sarajevskih Srba.

---------------------------------------------------------------

Predsjednik Organizacije porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalih civila RS, Nedeljko Mitrović, podsjetio je da vlasti FBiH imaju obavezu po osnovu odluke Doma za ljudska prava RS i Ustavnog suda BiH da utvrde istinu o stradanju Srba u Sarajevu, ali ako to ne žele uraditi, porodicama iz RS ne preostaje ništa drugo nego da pravdu potraže u Strazburu.

On ne očekuje gotovo nikakve reakcije OHR u ovom slučaju, iako je više nego jasno da federalne vlasti nemaju namjeru da urade svoj dio posla.

- Sumnjamo da će OHR iskoristiti svoj autoritet kada je u pitanju FBiH. Oni samo intervenišu i žestoko reaguju kada je u pitanju Srpska i ono što njih interesuje, a to je Srebrenica - kazao je Mitrović.

--------------------------------------------------------------------

Staša Košarac, šef Tima za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina i traženja nestalih Vlade RS, kazao je da u Vladi FBiH ne postoji politička spremnost da se pokrene istraživanje stradanja Srba.

- Ne može federalni premijer bježati od odgovornosti što ništa nije urađeno i što ništa ne planira da uradi ili da se pravi nevješt u vezi s ovim događajem - kazao je Košarac i dodao da je očigledno da SDA, iz koje dolazi Mujezinović, ne želi da se bavi ovim pitanjem.

- Upozorićemo sve relevantne međunarodne institucije da FBiH ne primjenjuju odluku Ustavnog suda BiH - kazao je Košarac.

On je naglasio da ovdje treba potencirati i pasivan odnos OHR, jer nije primorao institucije FBiH da se ponašaju u skladu s odlukama Doma i Ustavnog suda BiH.

-  Sve ovo govori da u administraciji OHR rade ljudi koji su bliski SDA i kreiraju stavove OHR - istakao je Košarac.

-------------------------------------------------------------------------

U OHR u petak nismo mogli dobiti odgovor na pitanje hoće li Kancelarija preduzeti neke konkretne mjere poslije izjave federalnog premijera.

Slavko Jovičić, u ime Gradske organizacije logoraša Istočno Sarajevo i Udruženja porodica nestalih lica sarajevsko-romanijskog regiona, kao ovlašteni zastupnik, još 24. februara 2004. godine podnio je Ustavnom sudu BiH 71 apelaciju o nestalim Srbima u Sarajevu i taj predmet je 21. maja iste godine dopunio s još 39 dodatnih pojedinačnih apelacija.

- Ustavni sud BiH, na plenarnoj sjednici 27. maja 2005. godine, donio je odluku u našu korist, kojom je obavezao Vladu FBiH da putem svoje komisije za traženje nestalih podnosiocu apelacija i porodicama oštećenih najkasnije u roku od 30 dana dostavi sve podatke o članovima njihovih porodica nestalih u toku rata - kazao je Jovičić.

Jovičić je rekao da je, s obzirom da su u odluci Ustavnog suda označene institucije Vlade FBiH koje su bile obavezne da u cijelosti i bez odlaganja ispune sve zahtjeve 20. aprila 2006. godine, Tužilaštvu BiH i glavnom tužiocu, Marinku Jurčeviću, podnio tužbu protiv dva najodgovornija lica, Ahmeta Hadžipašića i tadašnjeg predsjednika Komisije za traženje nestalih FBiH, Amora Mašovića, koji su ignorisali odluke Ustavnog suda BiH.

---------------------------------------------------------------

VASIĆ Bošnjaci prikrivaju zločine

Rajko Vasić, izvršni sekretar SNSD, rekao je da bi FBiH bila najsrećnija da tamo Srba nikada nije ni bilo.

- Federalni političari i kada govore o nekom stradanju kažu da su tamo stradali nebošnjaci. Njima je teško reći da su stradali Srbi i sudeći po svemu neće se to pitanje nikada istražiti. Mi treba da budemo jasno i načisto s tim da Sarajevo i sarajevski bošnjački krug želi da predstavi Srbe kao divljake i agresore, a Bošnjake kao žrtve i zato im ne ide u prilog niti jedan otkriveni zločin nad Srbima i oni o tome ne žele da urade bilo šta - istakao je Vasić, te dodao da ne vrijedi tražiti odgovornost Mujezinovića ili nekog drugog, jer je OHR na njihovoj strani, kao i dobar dio međunarodne zajednice.

--------------------------------------------------

ĆUZULAN Vlasti FBIH pozvati na odgovornost

Dragan Ćuzulan, generalni sekretar SDS, smatra da je sasvim jasno da bi trebalo da se pokrene pitanje odgovornosti vlasti u FBiH, ali da je očigledno da od strane međunarodne zajednice ne postoji volja da se vrši pritisak na stav FBiH, zbog čega srpski narod trpi posljedice.

- OHR očigledno ne pokazuje nikakav ozbiljan interes da se uđe u taj proces - kazao je Ćuzulan.

http://www.fokus.ba:u-fokusu