Slavko Jovičić -

PIŠE Slavko Jovičić Slavuj: PISMO PRIJATELJU

Autor sjovicicslavuj | 11 Jun, 2009 | read_nums (638)
    Puls

    11.06.2009.

    Narod kaže - "sve je moguće"! Ali mnogi, takođe, kažu da nije moguća drvena peć! Evo, ja kažem da jeste!

    Pa, moguća je drvena peć i to za jednokratnu upotrebu! Ili u drugom slučaju kao suvenir! Sve te varijante, naravno, zavise od toga ko i kako i iz kojeg ugla gleda na određene stvari.

    Svako ima pravo na svoje mišljenje i to je individualno pravo svakog pojedinca. Isto tako, nije zabranjeno sanjati, željeti, maštati... Bio bih obradovan da se čuju mnoga mišljenja, ali da ih izgovaraju ljudi koji će se pritom javno identifikovati i koji će stajati iza svojih izgovorenih riječi ili još bolje - koji će stajati iza svojih urađenih djela, bez obzira kakav je njihov karakter ili efekat. Na taj način, i meni bi bilo mnogo lakše razumjeti mnoge, jer bih onda znao koga uz sebe imam kao pouzdanog saborca u realizaciji naših ideja, ciljeva.

    Naravno, nikada niko neće moći da donese zakon o ljubavi, odnosno neće moći da ultimativno zahtijeva ili naredi onom drugom da to prihvati i da voli ako on (taj) to ne želi ili jednostavno ako neće. Jer, kao što želimo da živimo u slobodi i da imamo sva ljudska prava, isto tako moramo imati i obaveze da poštujemo ustav i zakone koji sprečavaju nasilje ili bilo kakvu dominaciju jednih nad drugima... Svaka diskriminacija, bez obzira na njen karakter ili njeno usmjerenje prema bilo kome ili bilo čemu, jeste vrlo opasna i ona je, u stvari, nedopustiva!

    Izvini "prijatelju" što ti ovako pišem. Zvao bih ja tebe mobilnim, ali izgleda da si u romingu i neću da ide na tvoj trošak. A, pravo da ti kažem - ne znam da li bih ti sve ovako javno i transparentno i rekao putem telefona, jer "prisluškuju me", pa ko velim da je bolje da ti neke stvari ovako napišem. Jer, ono što nije za(na)pisano, nije se ni desilo! 

    Ako si ikada čuo šta ja govorim ili šta radim, onda si mogao da zapamtiš da najveću zahvalnost dugujem najboljim sinovima iz našeg naroda - srpskim junacima, koji su svoj život ugradili u temelje i stvaranje Republike Srpske. Prethodnih godina bio sam više nego razočaran (ne)brigom ovog društva za porodice i djecu čiji su očevi dali svoj život za opstanak i ostanak srpskog naroda na svojim vjekovnim ognjištima. U posljednje dvije-tri godine stanje se popravlja, istina ne onako i onim tempom kako bih ja to želio, ali popravlja se i to je vidljivo u skoro svakom segmentu našeg društva i našeg prolaznog ovozemaljskog života!

    Eto, ovdje na ovom vječito trusnom i tektonski poremećenom balkanskom prostoru i permanentnoj vjetrometini - narodi su se međusobno ubijali i šta smo na kraju dobili? Dobili smo nesreću za sve i zato se samo pragmatičnom i realnom politikom mogu rješavati mnoga još uvijek otvorena pitanja, a ne ratovima koji se kroz vjekove ciklično i generacijski ponavljaju i događaju. Dosta je više stradanja srpskog naroda, ne dosta, već i previše!


Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

    My picture!

Kategorije

Arhiva