Slavko Jovičić -

Svi će čuti kako pjevam

Autor sjovicicslavuj | 30 Mart, 2012 | read_nums (540)

    • Napisao Srđan Šekara
    • petak, 30 mart 2012

    S poslanikom SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Slavkom Jovičićem, lako je popiti kafu, jer je otvoren i pristupačan čovjek, koji jedinstvenom i simpatičnom komunikativnošću brzo uspostavlja kontakt i s neznancima, dok je poznanicima nemoguće proći pokraj njega, a da ne čuju pozdrav i poziv da mu se pridruže za stolom.

    Shodno rečenom, rado je prihvatio i poziv "Fokusa", s tim što je odmah u startu insistirao na tome da on časti, potvrđujući i tako zašto među sugrađanima važi za veoma galantnog čovjeka koji rijetko dopušta konobari(ca)ma da završni račun ispostave nekome s kim je u društvu.

    FOKUS:

    Nadimak Slavuj je u vašem slučaju mnogo više od običnog nadimka. Čini se da mnogo više ljudi u RS i BiH, pa i u regionu, bolje zna ko je Slavuj nego Slavko Jovičić?

    JOVIČIĆ:

    Slavuja znaju svi, a Slavka Jovičića rodbina, prijatelji, kumovi...(smijeh) Jovičića s imenom Slavko ima nekoliko, ali Slavuj je samo jedan. Pa, meni su prije nekoliko godina dolazila pisma iz Srbije kratko adresirana - Slavuj BiH, a da su napisali ovog Jovičića, poštari bi još lutali, garantujem. Nisam siguran ni u to da bi portir u parlamentu BiH na prvu upalio ko je taj.

    FOKUS:

    S obzirom na to da javnost dobro zna da je Slavuj najbolji pjevač među političarima i obrnuto, te da vam je jedinstven glas još u ranoj mladosti i donio nadimak koji vas prati kroz život, moramo pitati kako to sve nije završilo estradnom karijerom?

    JOVIČIĆ:

    Ma, nekada je to bilo drugačije nego sada i nisi mogao prodati dvije krave i snimiti ploču, jer da je moglo snimio bih bar pet za pet godina.

    To što nisam završio na estradi, opet, i nema mnogo veze s ovim što sam rekao, jer sam posjedovao kvalitet i davno, nisam lud da kažem tačnu godinu, bio najmlađi učesnik čuvenog i najvećeg jugoslovenskog Festivala narodne muzike "Ilidža", te s tek navršenim punoljetstvom nastupio u društvu pjevačkih gromada poput Tozovca, Kvake, Safeta Isovića, Bebe Selimović, Nedeljka Bilkića. Naravno da sam bio zapažen i da sam mogao nastaviti pjevačku karijeru, čak sam pripremio i pjesme za ploču, ali me profesionalna sudbina odvela u drugom pravcu.

    Pjevao sam po kafanama, više za svoju dušu i zato što sam volio da nastupam i uveseljavam ljude, honorari su bili nevažni, mada su znali biti i dobri, a sada planiram da o svom trošku snimim CD i široj javnosti konačno pokažem zašto Slavuja zovu Slavujem.

    FOKUS:

    Po hodnicima parlamenta BiH se priča da mnogi stanu u mjestu kada iz prikrajka začuju kako neko u hodu lagano pjevuši dobru staru narodnu pjesmu, ili sevdalinku. Znate li ko je taj misteriozni pjevač?

    JOVIČIĆ:

    Čuj, znam li ja nešto. Pa, nisam džabe pola života bio inspektor u DB-u. (smijeh) Otme se ponekad neka strofa, ili refren, a svi znaju da je Tozovčeva pjesma "Beogradski mali pijac" moja muzička himna, dok je i ona "Prođoh Bosnom kroz gradove" moja omiljena pjesma. Volim sevdalinku i staru dobru narodnu pjesmu i žao mi je što ove nove generacije ne prepoznaju tu izvornu ljepotu i ko muve se lijepe za ove turbo-kerefeke. Ne kažem da i danas nema dobrih pjevača i kompozitora, ali mi se čini da ih je nekada bilo mnogo više i da se znalo čije je da kroz selo pjeva.

    FOKUS:

    Otkud Slavko Jovičić u politici?

    JOVIČIĆ:

    Šta da kažem, i slučajno i namjerno. Prirodom posla devedesetih sam upoznao sve tadašnje parlamentarce, pa i Milorada Dodika, koji je u mojoj borbi za pravdu i zaštitu interesa srpskog naroda i RS, u vrijeme kada sam bio predsjednik Saveza logoraša RS, prepoznao i odlučnost i energiju, ali i spremnost da to činim na institucionalnom nivou. Zahvalan sam mu što mi je dao šansu, baš kao što sam zahvalan ljudima koji su mi svojim glasovima dali povjerenje i dodatnu energiju da se borim protiv nasrtaja na RS i srpski narod.

    FOKUS:

    Čime se još bavite, imate li neki hobi i ima li ozbiljan političar vremena za to?

    JOVIČIĆ:

    Malo spavam, pa imam vremena. Dosta čitam, počev od cjelokupne dnevne i nedjeljne štampe, pa do ozbiljne literature. Djela vladike Nikolaja Velimirovića iščitavam po ko zna koji put i njima se uvijek vraćam, a tu su svakako i djela Dobrice Ćosića i Matije Bećkovića, koje i lično poznajem, pa ih čitam na neki poseban način. Treba li uopšte da pominjem Andrića, Selimovića, Pekića, Crnjanskog i plejadu naših velikih pisaca čija su djela takođe često u mojim rukama.

    Nekada sam volio i sport, posebno fudbal, mada nisam pretjerano dobro i mnogo igrao, ali sam bio strastveni navijač "Crvene zvezde" koju sam uživo gledao i u Bariju, kada je postala evropski šampion, i sa istim ushićenjem pratio i kada igra neku običnu domaću utakmicu. Zdravstveni problemi s kojima sam suočen, a koji su posljedica tamnovanja u "Silosu" na koje ne želim posebno da se osvrćem u razgovoru opuštenog i drugarskog tipa, sprečavaju me da sada idem na utakmice, ali sam uvijek uz TV kada igra moj omiljeni klub i kada nastupaju srpski sportisti inače. I, jednako sam bučan i strastven, zna komšiluk.

    FOKUS:

    Uvijek ste nasmijani i spremni za šalu i to je vjerovatno i odbrambeni mehanizam kojim se štitite od svega kroz šta ste prošli. Šta vas danas zaista čini srećnim?

    JOVIČIĆ:

    Moja velika i srećna porodica, sinovi, kćerka, unučad Andrej i Ivona. Srećan sam i kada sam u prilici da pomognem ljudima, jer je čovjeku teško da bude zadovoljan ako su ljudi koji ga okružuju nezadovoljni, nesrećni, suočeni s problemima, mada je molbi i zahtjeva sve više i prevazilaze moje želje i mogućnosti. Srećan sam i što sam okružen brojnim prijateljima koje nikada i nikako nisam iznevjerio, kao i zbog činjenice da dosljedno zastupam interese ljudi koji su me izabrali.

    FOKUS:

    Jeste li od onih muškaraca koji vole da kuvaju, pomažete li supruzi u kućnim poslovima?

    JOVIČIĆ:

    Zar ja, majke ti, ličim na papučara?! U kuhinju i ne ulazim, jer ne znam čestito ni kafu da pripremim, a prije sam znao pripomoći u nekim kućnim poslovima, dok sada, najviše zbog zdravstvenih problema, to ne činim, niti to supruga i ukućani od mene očekuju. Inače, slabo jedem i stalno me ruže zbog toga, a kako i ne bi kada doručkujem u 17 časova, a liježem u krevet malo prije nego što se zaposleni ljudi bude.


    Djeca mu skandirala

    FOKUS:

    Nisu rijetki oni koji kažu da i ljudi koji se ne slažu sa Slavujevim stavovima ne mogu da ga mrze, jer je previše simpatičan?

    JOVIČIĆ:

    Ispričaću vam jednu anegdotu koja sa aspekta bh. prilika zvuči kao nevjerovatna, ali je istinita. Kao predsjednik Saveza logoraša RS često sam bio na TV i u tom periodu odem u Bugojno, a djeca iz škole pored koje sam prolazio vide me kroz prozor, prekinu čas i počnu uzvikivati: "Eno, Slavuja", a zatim počeše skandirati. Nevjerovatno, i sam sam se iznenadio i zbunio, ali valjda su im ti moji otvoreni javni nastupi u kojima sam imao neku svoju, nazivimo, autentičnu priču, bili simpatični.

    http://www.fokus.ba/nws.fokus.ba/u-fokusu/item/svi-ce-cuuti-kako-pjevam

     


Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

    My picture!

Kategorije

Arhiva