PIŠE Slavko JOVIČIĆ SLAVUJ: Žene u crnom
Autor sjovicicslavuj | 13 Jul, 2009 | read_nums (396)
Evo, već godinama samozvana kombi nevladina organizacija "Žene u crnom", zajedno s još nekim minornim antisrpskim organizacijama, pokušava da u crno zavije srpski narod.
Čudni su istorijski, sociološki, psihološki i (ne)ljudski fenomeni, čak i za nauku neobjašnjivi, ali za normalne ljude razumljivi su samo u jednom. Ko su ti ljudi (žene) koji imaju samo svoju istinu, odnosno kakve su to žene koje bez skrupula, stida i morala blate sopstveni narod.
Da odmah budem jasan. Ne osporavam toj bulumenti besposličarki i dobro plaćenih aktivistkinja, koje su finansirane od strane raznih soroša i drugih antisrpskih ološa, što svake godine pred obilježavanje stradanja muslimana u Srebrenici protestvuju u Beogradu, već što pokušavaju da prepariraju istorijske činjenice i što svojim aktivnostima sluđuju veliki dio čestitog srpskog naroda.
Takođe, ne osporavam što Staša Zajović svake godine sakupi svoje istomišljenice, izvjesne Nevene i još više neizvjesne nesrećnice i što dolaze na komemoraciju u Potočare da odaju pomen stradalim muslimanima u prethodnom građanskom ratu na prostorima BiH.
Bio sam i ja prije nekoliko godina na otvaranju Memorijalnog centra u Potočarima. Tamo sam otišao iz najboljih namjera, jer sam mislio da će i muslimani pokazati bar malo pijeteta za srpske žrtve i da će se bar neko od njih pojaviti na bar jednom od stotina stratišta i mjesta srpskog stradanja! Ali, nažalost, to se nije desilo. Na moju pruženu ruku niko nije odgovorio!
Ta grupa zajevićkog crnila nikada nije smogla snage, recimo, da se sutradan nakon Srebrenice pojavi i u Bratuncu i u Srebrenici na obilježavanju srpskog stradanja i da prihvati činjenicu da je na tom prostoru, još na samom početku krvavog rata, kobne 1992. i 1993. godine, zvjerski likvidirano preko tri i po hiljade Srba i da je spaljeno na stotine srpskih sela i da su skoro zatrti korijeni vjekovnog života i postojanja Srba na tom prostoru.
Ali, ne. Neće ta antisrpska ekipa nikada doći da oda pomen i srpskim žrtvama. I ne samo da nikada neće doći, već neće nigdje ni pomenuti da je u prethodnom ratu stradao barem jedan jedini nevini Srbin. Možda je i dobro što se na stratištima srpskog stradanja ne pojavljuju takve spodobe osobe, jer bi njihovo prisustvo ponovo ubilo srpske mučenike i ne bi im dalo toliko željeni smiraj duše.
Ili, recimo, zašto se ta crna organizacija nikada nije pojavila u Gradini ili u Jasenovcu na stratištu najvećeg srpskog stradanja, na mjestu i prostoru na kojem je na najstravičnije načine ubijeno preko 700.000 srpskih sužnjeva. Jer, Jasenovac i Gradina su najveći srpski gradovi umorenih Srba, koji su, nažalost, pod zemljom i u crnoj zemlji.
Staša Zajević, Nataša Kandić, Biljana Kovačević-Vučo, Sonja Liht, Sonja Biserko i podmladak "čedista" tamo nikada neće otići, ali će otići na smetljište srpske istorije, zasigurno.
U tu ekipu nesrećnica mogao bi se svrstati samo Josip Broz, jer ni on, koji je bio u svakoj svjetskoj vukojebini, nikada nije bio u Jasenovcu i to mu Srbi nikada ne mogu oprostiti i zaboraviti i ne smiju!
Njihovo vrijeme je sad, prošlost i srpsko stradanje ta grupa ne pamti i ne zna, ali budućnost će im dodijeliti zasluženo mjesto crne mrlje u jednom trenu prebogate i vjekovne slavne srpske, ali istovremeno i tragične istorije.
Ima i neke sreće u ukupnoj srpskoj nesreći. Srpski narod, ma gdje živi i s koje je strane Drine, ne treba nikoga da mrzi, pa ni ženski antisrpski crni tribunal, oličen u šačici zajevićevsko-ženskih epizodista.
Za sve njih dovoljan je samo prezir i sigurno je da ih čeka božja kazna koju neće moći izbjeći. U sadašnjosti su već kažnjene samim tim što ne uviđaju i ne spoznaju promašene svoje živote i što ne poštuju istorijske činjenice. Srpski narod one i njima slične ne mogu da uvrijede, jer su i same istorijska uvreda!
