- SRPSKOM NARODU U REPUBLICI SRPSKOJ I BIH –
- POLITIČKIM STRANKAMA U REPUBLICI SRPSKOJ 

- POLITIČKIM LIDERIMA IZ REDA SRPSKOG NARODA 

- ZAKONODAVNIM I IZVRŠNIM INSTITUCIJAMA REPUBLIKE SRPSKE 

- FUNKCIONERIMA IZ REDA SRPSKOG NARODA U ZAJEDNIČKIM    INSTITUCIJAMA BOSNE I HERCEGOVINE

- AKADEMIJI NAUKA I UMJETNOSTI REPUBLIKE SRPSKE 

- SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI 

- NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA I UDRUŽENJIMA IZ REPUBLIKE SRPSKE

- MEDIJIMA 

Nakon sramne presude Haškog tribunala ratnom muslimanskom komandantu u Srebrenici Naseru Oriću, koji je već više od godinu dana na konačnoj slobodi u Tuzli i kojeg bošnjački narod slavi kao nacionalnog heroja – ovim OTVORENIM PISMOM želim da podsjetim na sljedeće činjenice:

Karla del Ponte - cilj joj je bio da optužuje samo Srbe...

- Sasvim opravdano, sramotna presuda Haškog tribunala Naseru Oriću, u Republici Srpskoj je kod srpskog naroda izazvala nevjericu i ogromno ogorčenje. U osudi ponižavajuće kazne koju je Haški tribunal presudio Naseru Oriću – digla se ‘’kuka i motika’’, moramo reči s punim pravom i na taj način iskazala svoju razočaranost u ‘’pravdu’’ koju izriče Haški tribunal.

- Cijelo ovo vrijeme, prethodna vlast u Republici Srpskoj skoro i da nije ništa učinila da pomogne našoj organizaciji, da se taj cilj i ostvari! Naprotiv, bolje je reči da nam je ta vlast na svakom koraku pravila samo opstrukcije i stalno nam je poturala ‘’klipove pod točkove’’ u ogromnom poslu i zadacima koje je Savez logoraša samoincijativno i uz ogromni entuzijazam na volonterskoj osnovi i realizovao.

- Pojedini političari, analitičari i ko zna sve ne – naprosto se utrkuju da osude sramnu presudu Naseru Oriću i to nije sporno. Ali, je krajnje licemjerno i cinično zašto se ti ljudi ne prepoznaju u sopstvenom ogledalu i zašto se ne zapitaju šta su oni lično učinili da ovakva presuda ne bude?! Nije moralno da bilo šta sad kažu, jer svi oni znaju, a mi ćemo ih podsjetiti na to – šta su zapravo oni učinili da nam pomognu u prikupljanju dokaza o počinjenim ratnim zločinima nad srpskim narodom na području Srebrenice, Skelana, Bratunca, pa i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ništa! A, kad je u pitanju stradanje Srba u Podrinju, odnosno Srebrenici i Bratuncu – zajedno sa Boračkom organizacijom Srebrenice i Bratunca i Udruženjem porodica poginulih boraca i civila, takodje Srebrenice i Bratunca sami smo bili ostavljeni da prikupljamo dokumentaciju, izjave, pa i svjedoke i niz drugih stvari i niko nam nije u tom mukotrpnom poslu nije htio pomoći. Sramno!

- Nikada nijedna prethodna Vlada Republike Srpske, niti Narodna skupština Republike Srpske – nisu imali tačku dnevnog reda: stradanje Srba u prethodnom ratu, naravno i stradanje i drugih naroda. Naprotiv, kada je potpredsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Slavko Jovičić imao priliku da govori u Narodnoj skupštini Republike Srpske o zaštiti interesa srpskog naroda i o očuvanju institucija Republike Srpske , od tadašnjeg predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske Dušana Stojičića – doživio je najveću osudu i bio je sramno oklevetan za ‘’zloupotrebu skupštinske govornice’’?!

- Kao šlagvort srpske nesreće i nemoći moramo pomenuti i neke medije, nažalost. Najeklatantniji je primjer RT RS, koja zbog ‘’straha’’ i ko zna sve čega, nikada nije dovoljno posvetila pažnje stradanju srpskog naroda, naravno da kao Javni TV sersvis gradjana trebaju istu pažnju posvetiti stradanju i Bošnjaka i Hrvata i svih drugih naroda.        

Televizija beha

- Dok recimo, takodje Javni RTV servis koji se zove BH RTV ima sasvim drukčiju uredjivačku politiku. Nema prostora da navodimo sve emisije, priloge, reportaže, ali ćemo samo pomenuti (NE)POŠTENO GOVOREČI, emisiju koja vrvi od bošnjačke i ‘’bosansko-hercegovačke istine’’. O još jednom Javnom RTV servisu Federacije BiH – iluzorno je i govoriti. O drugim elektronskim i printanim medijima iz Sarajeva, e to je posebna priča, opet naravno usmjerena na štetu Srba. Šta oni rade? Sve ono što je trebala raditi i RTV RS, ali nažalost tako nikada nije bilo. Ovdje moramo istači izvanrednu saradnju naše organizacije sa svim novinarima, ali moramo i osuditi uredjivačku politiku RTV RS, čije postojanje finansiraju gradjani, a u najvećem dijelu srpski narod u Republici Srpskoj. O nekim privatnim medijima nemamo pravo da govorimo, ali imamo pravo da im zamjerimo zbog neobjektivnog i selektivnog informisanja javnosti, valjda zbog toga da se ne zamjere prvo, medjunarodnoj zajednici, pa onda i odredjenim ‘’multietničkim’’ krugovima u BiH. Ništa nikada nismo tražili za sebe, osim samo načina da se dokaže istina, koja je jedini preduslov svih drugih aktivnosti, formi i reformi, ekonomskog napretka i ono najvažnije – stvaranje uslova za ostvarivanje trajnog mira za sve narode na ovim prostorima, za šta se Savez logoraša RS od svog osnivanja uvijek zalagao i zalagaće.

- Kamo sreće da svako veće imamo emisije obrazovnog, zabavnog i edukativnog karaktera (Qool time), ali kao ćemo našu mladost vaspitavati na lažima, koje nam serviraju antisrpski lobiji i oni koji su protiv svega što nosi atribut srpsko i srpski. Moramo li i možemo li sve zaboraviti i prihvatiti kolektivnu amneziju i prihvatiti laž da su za sve nedaće i nesreće krivi samo Srbi i, onda sa takvim ogromnim teretom ići veseli i bezbrižni u Evropu, ako do kraja ne razjasnimo šta nam se to desilo u ratnoj kataklizmi i pogromu. Ne možemo!
              
- Savez logoraša Republike Srpske je jedina autentična NVO, koji je interese srpskog naroda i Republike Srpske stavio čak i ispred interesa svog članstva. Nikada niko nije javno pohvalio Savez logoraša Republike Srpske za sve ono što smo do sada uradili, već naprotiv - mnogi političari su nas pominjali samo u negativnom kontekstu, kako smo mi, eto eksponenti odredjenih političkih opcija ili nekih političkih lidera, što naravno nikada nije bila istina. Istina je da smo bili najveći, a u večini slučajeva i jedini kritičari svega onoga što ne valja i što je negativno, a toga i danas ima i previše u Republici Srpskoj.

Uvijek smo na prvo mjesto stavljali porodice poginulih boraca i civila iz srpskog naroda i to s pravom, jer su najbolji sinovi iz srpskog naroda danas, nažalost pod zemljom, u znanim i još uvijek u neznanim grobnicama. Zatim smo javno odavali priznanje Boračkoj organizaciji Republike Srpske, jer su upravo borci najzaslužniji za stvaranje Republike Srpske. A, ko je nas bilo gdje pominjao? Niko i skoro nigdje, osim nas samih koji smo stali u odbranu srpskog naroda i srpskih nacionalnih interesa i uvijek smo naglašavali da oni nikada neće biti usmjereni protiv bilo kojeg drugog naroda..        

   Orić Naser

- Znali smo da će se presudom Naseru Oriću, po ne znamo koji put, ponovo biti ubijeno preko 3.000 Srba sa područja Srebrenice i Bratunca i to u miru, i zato smo još prije godinu dana prekinuli svaku saradnju sa Haškim tribunalom, za koji smo znali da nikada i nije osnovan da se postigne pravda za sve žrtve, bez obzira na nacionalnu pripadnost, već da je taj sud i formiran da se putem njega izvrši potpuna satanizacija srpskog naroda i da se samo sudi Srbima. Dakle, i u ovom, kao i brojnim drugim slučajevima uvijek smo prvi reagovali i to na uzroke takvog stanja, a ne na posljedice, koje niko ne može više promijeniti.

- Savez logoraša Republike Srpske je uvijek bio inicijator i na čelu mnogobrojnih akcija, ali to sebi nikada nismo pripisivali kao neku zaslugu. Ali, zbog istine moramo reči da smo sami sebi izlobirali da budemo jedina srpska delegacija u američkom Kongresu; da budemo i u Haškom tribunalu; da budemo i u Memorijalnom parku holokausta i genocida u Njujorku; da razgovaramo sa brojnim zvaničnicima iz medjunarodne zajednice i da ih uponajemo i sa istinom o stradanju našeg naroda; da budemo svugdje tamo gdje je naš narod stradao, a i danas još uvijek, nažalost strada od raznih pritisaka, ucjena, ponižavanja, vrijedjanja itd.

- Zato, pogledajmo istini u oči i presaberimo se i analizirajmo šta je bilo dobro, a malo je toga bilo. Analizirajmo i pojedinačni i kolektivni doprinos u svemu ovome. Ne zavaravajmo se time što ćemo nekom izjavom nešto osuditi ili pohvaliti. Postavimo svako od nas sebi konkretno pitanje: šta smo to lično učinili da nam se sve ovo ne dešava.? Zar, na bezbroj mjesta stradanja Srba nisu bile tužne slike, jer nas je na tim mjestima bilo desetak, stotinjak, ne pamtim kada i hiljada ili više, kao da se sva ova nesreća nije nama desila.

- Kod drugih naroda, Bošnjaka i Hrvata – to nije slučaj. Oni to rade pametnije, organizovanije, jedinstvenije i zato presuda Naseru Oriću ne treba biti nikakvo iznenadjenje, bez obzira što je to najveća sramota za medjunarodnu zajednicu, a pogotovo za pravo i pravdu.

- Ovim OTVORENIM PISMOM ponovo upozoravamo da naše nedaće neće prestati haškom farsom ‘’Naser Orić’’, već da nam tek predstoji mnogo više problema koji će pasti samo i opet - na srpski narod.

- Zato, pozivamo cijeli srpski narod i sve navedene faktore na početku pisma na MOBILIZACIJU svih snaga i potencijala našeg naroda na jedinstvo u očuvanju Republike Srpske, a samim time i na opstanak i ostanak srpskog naroda na ovim prostorima. Naš poziv ne znači i da pozivamo naš narod na homogenizaciju, koja bi bila usmjerena protiv bilo kojeg drugog konstitutivnog naroda ili bilo kojeg pojedinca u BiH. Nikada nismo osporavali istinu bošnjačkog i hrvatskog naroda, mada se u večini slučajeva nije radilo o istini, već o lažima koje su bile usmjerene samo protiv srpskog naroda, kako da nam se zada i onaj posljenji udarac i da nam se nametne kolektivna odgovornost za sva zla i sve neuspjehe BiH. U svemu tome, naravno nikada nisu zaostajali ni odredjeni lobistički krugovi iz jednog dijela medjunarodne zajednice, koji su doprinijeli potpuno prepariranoj slici o svemu što nam se desilo, pa što se i sad dešava u BiH.

- Gdje su sad razni tzv. borci za ljudska prava i razne asocijacije koje bogato sponzorišu i finansiraju stranci. Naravno da šute, jer i ne pomišljaju da kažu istinu, jer ta istina ne odgovara njihovim sponzorima i mentorima. A svi smo bili svjedoci kako u talasima imaju uvijek da nešto kažu kad je u pitanju osuda Srbi i uvijek su se utrkivali da Srbe proglase kao jedine krivce za sve i svašta. Njihovom licemjersvu, lažima, cinizmu, hipokriziji – nema kraja, nažalost.

- Na kraju, imamo li pravo da našu budućnost sami sebi uskratimo? Imamo li pravo da se više pred bilo kime saginjemo i da savijamo kičmu? Imamo li pravo da zaboravimo našu slavnu, istina skoro uvijek tragičnu prošlost i istoriju, koju su nam u večini slučajeva drugi programirali? Imamo li pravo da zaboravimo sve srpske žrtve iz prethodnih decenija, pa i vijekova? Imamo li pravo da svu ovu našu nesreću nijemo posmatramo? Imamo li pravo da protiv interesa našeg naroda prihvatimo naše kolektivno nestajanje? Imamo li pravo? Imamo i pravo i obavezu prema našim budućim pokoljenjima da im gradimo srećniju budućnost, koja se neće zasnivati na lažima, poniženjima i svakojakom vrijedjanu srpskog naroda. Imamo pravo i obavezu da se borimo za ISTINU, jer samo tako možemo opstati i ostati na vjetrometini koja se zove – Balkan.

- Sa indignacijom odbijamo svaku eventualnu i pomisao da smo opet ovo napisali kao bilo čiji eksponenti, a sigurnoi smo da će biti i takvih koji će nas osuditi po samo njihovom oprobanom receptu. Želimo jasno da naglasimo da ‘’PISMO’’ nije u funkciji predizbornje kampanje, odnosno da nije usmjereno na to da promoviše bilo koju političku opciju, odnosno da samim time onoj drugoj nanese bilo kakvu političku štetu. Narod će to uraditi, a ne mi!

S poštovanjem,
Slavko Jovičić Slavuj

2006. godina

NAPOMENA: OVO OTVORENO PISMO SRPSKOM NARODU U REPUBLICI SRPSKOJ SAM NAPISAO KADA SAM JOŠ BIO POTPREDSJEDNIK SAVEZA LOGORAŠA REPUBLIKE SRPSKE