Slavko Jovičić -

Pravdi izmiču Silajdžić, Mašović, Kljujić

Autor sjovicicslavuj | 23 Novembar, 2011 | read_nums (504)
     
    Autor: Mladen Dragojlović   
    srijeda, 23 novembar 2011

    alija-izetbegovic54Tužilaštvo BiH zatražilo je juče određivanje pritvora za Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera, osumnjičenih za počinjene ratne zločine nad srpskim civilima i vojnicima na području sarajevske opštine Hadžići. Ovoj osmorici na teret se stavljaju brutalna ubistva i mučenja zarobljenika u logorima "Silos" u Tarčinu, "Krupa" u Zoviku i zgradi Osnovne škole "9. maj" u Pazariću. Koliko god ih je vijest o hapšenju odgovornih za zločine u logorima za Srbe obradovala i vratila im vjeru u pravdu i pravičnost, porodice stradalih i preživjeli logoraši, s druge strane, ogorčeni su činjenicom da se toliko dugo čekalo sa otvaranjem ovog slučaja, ali i zbog toga što se među uhapšenima ne nalaze i najodgovorniji za zločine.

    ------------------------------------------------------------------

    Direktor Centra za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske, Janko Velimirović, mišljenja je da je pritvaranje ove osmorke samo "kozmetičko hapšenje" jer su istražni organi, bar u prvom krugu, zaobišli najodgovornije funkcionere.

    - Očekujem da je ovo samo uvod zato što treba doći do vrha piramide, a iz dokumentacije, materijala i svjedočenja iz tog vremena vrlo dobro se zna ko je na tom vrhu - rekao je Velimirović. On nije zadovoljan onim što je do sada urađeno u predmetu "Silos", te je napomenuo kako Republika Srpska očekuje daleko više u ovom slučaju. Dokaza, po njegovim riječima, ima sasvim dovoljno zbog čega je takođe nejasno kako se među uhapšenima već nisu našli neki od visokopozicioniranih vojnih i političkih zvaničnika tog vremena.

    A da su mnogi bili upućeni svjedoči i stenogram sa sjednice Predsjedništva takozvane Republike BiH, održane 26. aprila 1994. godine kojoj su prisustvovali, bošnjački ratni lider Alija Izetbegović, članovi Predsjedništva Stjepan Kljujić, Ejup Ganić, Miro Lazović, Mirko Pejanović, kao i Haris Silajdžić, Amor Mašović, general Jovan Divjak i Avdo Čampara.

    Bila je to, tvrde "Fokusovi" izvori, jedina sjednica ratnog Predsjedništva BiH na kojoj se raspravljalo o logorima za Srbe u BiH.

    Rasprava o "Silosu" i drugim logorima vođena je pod tačkom sedam, nakon što je Amor Mašović opširno upoznao prisutne s trenutnom situacijom.

    Nakon toga se za riječ javio Izetbegović, koji je rekao da "nije siguran da su oni u Tarčinu krivi u pravom smislu riječi".

    - Oni su zadržani kao kontramjera onima koji su zadržani u Hadžićima, tako da je to koncentracioni logor ili sabirni logor. Oni su gore u drugoj formi.

    Nisu krivi ljudi u pravom smislu riječi, nego kao što kažu "mjera za mjeru". Oni gore moraju biti, jer nemaš načina da one tamo oslobodiš - rekao je Izetbegović na ovoj sjednici. Tokom svog izlaganja Izetbegović je rekao da ima nehata, jer su ljudi uvedeni u logore, bez suđenja i još su tamo. Dodaje da bi trebalo prihvatiti odluku i obavijestiti nadležno ministarstvo i da se vidi mogu li nadležne komisije obići ta mjesta, kako bi sačinili izvještaj o trenutnom stanju.

    -----------------------------------------------------------------------------

    Bivši logoraši, među kojima je bio i poslanik SNSD u Predstavničkom domu parlamenta BiH Slavko Jovičić u nekoliko navrata svjedočili su o čestim posjetama najviših zvaničnika tadašnje RBiH, koji su obilazili logore. Osim već pomenutog Alije Izetbegovića i Harisa Silajdžića, u "Silosu" je boravio i potencijalni kandidat za novog ministra odbrane BiH, general Nedžad Ajnadžić.

    Ajnadžić, tadašnji miljenik Alije Izetbegovića, posjetio je ovaj logor najmanje dva puta, a Jovičić se prisjeća da je generala, danas visokog funkcionera SDA, prvi put u "Silosu" vidio u januaru 1994. godine. Ajnadžić je došao u ćeliju u kojoj se, između ostalih, nalazio i Jovičić.

    - Rekao nam je da istog trenutka sve može da nas pobije, ali da to neće uraditi jer treba da budemo zamijenjeni za 187 muslimanskih vojnika iz Hadžića.

    Dodao je da ga mi "kao četnici" uopšte ne interesujemo - prisjeća se Jovičić.

    Nakon toga je Ajnadžić pitao ko je Slavuj, a kada se Jovičić javio, rekao mu je da iz logora neće izaći živ.

    Jovičić ga je još jednom, nedugo nakon ove posjete, vidio u "Silosu".

     -------------------------------------------------------------------------------------------------

    O boravku ministarskog kandidata u "Silosu" svjedočila je i Radojka Pandurević, žena s najdužim logoraškim stažem u BiH. Ona kaže da je Ajnadžić u "Silos" došao kako bi ženama logorašima zaprijetio da pišu rodbini u Hadžićima i da traže neke podatke o Bošnjacima. Ukoliko to ne urade, zaprijetio je Ajnadžić, sve će biti pobijene, u znak odmazde.

    M. DRAGOJLOVIĆ


    Prvi logoraši pripadnici JNA

    Muslimanske snage 11. maja 1992. napale su i zauzele kasarnu JNA u Krupi, opština Hadžići, udaljenu od Tarčina oko osam kilometara. Zarobljene vojnike zatvorili su u ispražnjene pšenične komore u silosu. Tada je silos za lagerovanje žitarica u Tarčinu, kod Pazarića, pretvoren u logor za Srbe. Prvi zatvorenici u ovom logoru bilo je 11 zarobljenih vojnika - rezervista iz kasarne bivše JNA u Zoviku i kasarne "Žunovica" u Hadžićima. Počev od 20. maja muslimani su počeli s privođenjem Srba na takozvani informativni razgovor, a poslije su ih odvodili u silos i više ih nisu puštali. Početkom juna 1992. godine počelo je masovno privođenje Srba s područja mjesnih zajednica Tarčin i Pazarići u logor u silosu. U logoru u Tarčinu bili su zatvoreni isključivo Srbi i to uglavnom seljaci iz okoline, mladići koji su išli u škole ili mlađi radnici. Bilo je i nešto intelektualaca, a bilo je i starijih ljudi. Logor je neprekidno funkcionisao za sve vrijeme građanskog rata u BiH i posljednji zatvorenici su ovaj logor napustili krajem januara 1996. godine, kada su logoraši oslobođeni po Dejtonskom sporazumu.

    PEROT Ništa gore nisam vidio

    Delegacija Međunarodnog komiteta Crvenog krsta prvi put je 26. novembra 1992. godine posjetila logor "Silos". Delegaciju je predvodio Švajcarc Mark de Perot, a njegov prevodilac bio je izvjesni Suad iz Mostara, zbog koga zatvorenici nisu ni smjeli da kažu kako im je stvarno u tom kazamatu. Poslije obilaska logora Perot je javno rekao zatvorenicima da je do tada posjetio stotine logora, ali da ništa gore od Tarčina nije vidio. Zahvaljujući MKCK 3. decembra 1992. godine zatvorenici su dobijali svakog drugog dana po lanč paket, po dva ćebeta, a povećano im je i sljedovanje vode na po 10 litara na jednu ćeliju dnevno.

     http://www.fokus.ba/nov/:pravdi-izmicu-silajdzic-masovic-kljujic:u-fokusu

     


Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

    My picture!

Kategorije

Arhiva