Cijelo Sarajevo srpsko mučilište
Autor sjovicicslavuj | 22 Novembar, 2011 | read_nums (681)
 |
| Autor: Mladen Kremenović | |
| utorak, 22 novembar 2011 | |
|
Poslanik SNSD u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Slavko Jovičić sa suzama u očima dočekao je vijest o hapšenju osmorice osumnjičenih za stravične zločine, počinjene nad srpskim civilima, zatočenim u logorima na području sarajevske opštine Hadžići. Jovičić je jedan od nekoliko hiljada logoraša, koji su na svojoj koži osjetili brutalnost pripadnika bošnjačke Armije RBiH, jer je 44 mjeseca proveo u kazamatima širom Sarajeva, ali kao što i sam tvrdi, "Silos" nikada neće moći da zaboravi. - Dovoljno je reći da sam za prva 63 dana zarobljeništva spao na 34 kilograma težine. Da nisam imao kožu, kosti bi mi se rasule. Mučili su nas, pored ostalog, najgorom kaznom koju civilizacija poznaje - glađu. To je samo jedan od preko 100 načina, na koji su nas mučili. Tri puta je trebalo da me strijeljaju, tražio sam da pucaju i da mi olakšaju pakao, kroz koji prolazim - rekao je između ostalog Jovičić. FOKUS: Uhapšeni su prvi osumnjičeni za zločine u "Silosu". Nažalost, jedan ste od onih koji su tamo proveli znatan dio zarobljeničkog staža. Šta se dešavalo u "Silosu"? JOVIČIĆ: Prvi put, 15 godina od kraja rata u BiH, dočekali smo kakvu-takvu satisfakciju, da je Tužilaštvo BiH počelo nešto da radi. Meni lično ova istina ne treba, jer, ja je vrlo dobro znam. Ona je potrebna zbog ljudi, koji su zvjerski likvidirani u tom logoru. Ubijena su 24 čovjeka na najsvirepiji način. Ne smijemo zaboraviti još goru činjenicu da je nakon završetka rata preko 100 logoraša umrlo od posljedica stravičnog zlostavljanja i prebijanja u tom logoru smrti. Logor "Silos" najduže je postojao u BiH. Umrli su mladi ljudi i odnijeli istinu sa sobom. Nije to bio logor samo u mjestu Tarčin. Vojnim žargonom govoreći, on je bio mjesto za otkomandu, jer su logoraši u grupama odvođeni na prve borbene linije, kao što je Jevrejsko groblje u Sarajevu ili logor "Hrasnica", gdje sam i ja bio šest i po mjeseci, gdje sam u "živom štitu", sa svojim sapatnicima, osvajao teritorije za muslimansku vojsku. Tako smo osvojili bez puške više od 2,5 kilometra i pomjerili muslimansku vojsku prema srpskoj vojsci. FOKUS: Poznajete li osobe, koje su privedene? Da li su to zaista najodgovorniji ili na spisak još nije stavljena tačka? JOVIČIĆ: Svi su mi poznati. Mnogima sam prije rata, nažalost, pomagao. Na sudu ćemo dokazivati gdje su oni, koji su mnogo odgovorniji od njih, a to su oni koji su im naredili da se taj logor osnuje. Gdje je na ovoj listi komandant Prvog sarajevskog korpusa Vahid Karavelić i načelnik vojne bezbjednosti tog korpusa Nežad Ajnadžić. Ajnadžić je posjetio sve ćelije, pa kada je došao do ćelije broj šest, u kojoj sam bio, upitao je gdje je Slavko Jovičić. Javio sam se, iako su sve glave bile oborene, jer nismo smjeli da gledamo. Znam šta je tada rekao. Dobro sam to zapamtio. FOKUS: Šta je rekao? JOVIČIĆ: "Sve ovo treba pobiti kao paščad, ali nećemo sada, jer nam trebaju za razmjenu." Da ironija bude veća, sada bih ja trebao u parlamentu BiH za njega glasati da bude ministar odbrane BiH. On je kandidat, što su samo nova poniženja iz Sarajeva. Gdje su članovi Ratnog predsjedništva iz aprila 1994. godine. Alija Izetbegović je tada rekao da se Srbi drže bespravno u koncentracionom logoru "Silos". Upravo je Izetbegović prvi rekao da se radi o koncentracionom logoru. Rekao sam to Karli del Ponte, molio je da ne dozvoli da bog bude brži i da procesuiraju Izetbegovića. Otvorila je fioku i pokazala pripremeljenu optužnicu, ali nije htjela da ga optuži. Bili su na toj sjednici i Ejup Ganić, Jovan Divjak, Mirko Pejanović, Miro Lazović. Svi oni znali su za taj logor. Dokazivaćemo to u procesu, uostalom, ovi koji su privedni treba da kažu ko im je naredio. Zašto su zatvorili sve muškarce s područja Pazarića i Tarčina, od 14 do 75 godina. FOKUS: Kažete, sve se to manje-više već odavno znalo. Ipak, zašto je trebalo da prođe 15 godina, pa da "Silos" dođe na dnevni red? JOVIČIĆ: Haški tribunal bio je zauzet satanizovanjem Srba. Ovo je prvi predmet na području Sarajeva, gdje ćemo mi dokazati šta se dešavalo. Do sada nijedno dijete u Sarajevu bošnjačke nacionalnosti ne bi reklo da je u Sarajevu tokom rata bio ijedan logor. A bila su 124 logora u navodnom multietničkom Sarajevu. Sve ćemo to dokazivati. M. KREMENOVIĆ Spomen-obilježja FOKUS: Postoji li igdje u FBiH spomen-obilježje za ubijene srpske civile i vojnike? JOVIČIĆ: Danas, 16 godina poslije rata, mnogi nas vrijeđaju i predlažu gotovo nesuvisle stvari, poput Svetozara Pudarića, funkcioner SDP-a, koji je nedavno predložio da se na "Kazanima" napravi spomen-obilježje, kako bi se, navodno, obilježilo mjesto stradanja Srba. Tamo se ne može doći ni džipom. Ko će doći da vidi spomen-ploču? Zašto nam ne dozvole da takve ploče stavimo na današnji Sud i Tužilaštvo BiH, nekadašnju kasarnu "Viktor Bubanj", gdje je takođe bio logor za Srbe. Boje se, očigledno, da će doći novinari iz drugih zemalja, pa će zapitati šta je to bilo u centru Sarajeva i šta se dešavalo.
|
