Zbog ratnih zločina počinjenih u selu Trusina, kod Konjica, pred Sudom BiH uskoro će odgovarati još jedan pripadnik zloglasne jedinice "Zulfikar", Edin Džeko, koji je pred pravosuđem SAD izrazio želju da bude isporučen BiH.

- Pregledao sam zahtjev za izručenje i potpuno razumijem svoja prava. Pristajem da budem izručen, što je prije moguće, u BiH, kao i da ostanem u pritvoru, dok agenti iz BiH ne stignu u Ameriku - rekao je Džeko na sudu.

Džeko je uhapšen u aprilu ove godine, a istog dana je uhapšena i Rasema Handanović, zvana Zolja, koja je bila u istoj jedinici i sumnjiči se za isti zločin kao i Džeko. Oboje su 16. aprila 1993. godine, kako stoji u zahtjevu za izručenje, učestvovali u ubistvima više zarobljenih vojnika i civila u ovom selu.

Džeko se direktno sumnjiči da je tog dana pred kuću izveo stariji bračni par i u supruga je odmah u dvorištu sasuo rafal iz automatske puške. Žena je počela da kuka i oplakuje supruga, a Džeko joj je naredio da ućuti. Nakon što ga nije poslušala, pucao joj je u glavu. Handanovićeva će još čekati odluku o izručenju, a nedavno je sud odbio njenu molbu za puštanje iz pritvora. Ona se tereti da je istog dana u selu Gaj, kod Trusine, učestvovala u ubistvu šest civila i zarobljenih vojnika Hrvatskog vijeća odbrane. Nakon strijeljanja, Handanovićeva je uzela pištolj i pucala u glavu svakoj žrtvi koja je još davala znake života.

- Ta žena je naređivala, nju su svi slušali. Poslije napada na selo, rekla je da nas preživjele odvedu u jednu kuću, poliju benzinom i zapale, ali među vojnicima nije bilo ljudi koji su to mogli napraviti. Ušli smo u kuću i sjeli. Došao je jedan vojnik, nisam ga poznavala, i tražio da stavimo na sto novac i zlato. Izvadili smo sve što smo imali. Oni su to pokupili. Opet su nas izveli napolje, a žena je stalno govorila da nas treba zapaliti - svjedočila je prije nekoliko godina jedna od preživjelih žena iz Trusine. U Sudu BiH, za učešće u ovom zločinu, sudi se Mensuru Memiću, Dževadu Salčinu, Nedžadu Hodžiću, Senadu Hakaloviću, Nihadu Bojadžiću i komandantu jedinice "Zulfikar", Zulfikaru Ališpagi.

U optužnici se ne pominju zločini koje je ova jedinica počinila nad Srbima u zoni svoje odgovornosti, južno od Sarajeva. Prema podacima nadležnih institucija u Srpskoj, samo na prostoru Konjica je pronađeno 79 pojedinačnih grobnica srpskih civila i tri masovne, a za ove zločine su, sasvim sigurno, odgovorni i pripadnici ove zloglasne jedinice.

Operativni štab ove jedinice bio je u hotelu "Mrazište" na Igmanu, odakle je Ališpago komandovao da se nad civilima nebošnjacima počine najveća zlodjela. Među njima je, prema izjavama svjedoka, i zvjersko ubistvo petorice Srba.

Jedinica "Zulfikar" osnovala je i logor "Krupa", koji je bio udaljen samo nekoliko kilometara od "Silosa" u Tarčinu. Jedan od preživjelih logoraša, Slavko Jovičić, kaže da su i u tom logoru Srbi prošli kroz najteže torture.

- Logoraši su u grupama od po 30 ili 40 odvođeni na Igman da pod najtežim vremenskim uslovima kopaju tranšeje i grade utvrđenja za muslimansku vojsku. Pri tome su bili izloženi mučenju i ponižavanju kakve do tada niko nije vidio - kaže Jovičić.

Ališpagin zamjenik, Nedžad Hodžić, posebno je mučio Anđelka Glavaša, koga je, kako je "Fokusu" ispričao Jovičić, na kraju i zaklao. Glavašove kosti nisu ni do danas nađene. Jovičić je rekao da su logoraše zlostavljali svi pripadnici jedinice "Zulfikar". Među njima je bila i jedna žena, koju su zvali Sabina. Ona je, potpomognuta svojim saborcima, logorašima naređivala da stanu u dva reda i da se tuku glavama. Jovičić je ispričao da je Sabina imala običaj da postroji logoraše i priđe jednom od njih, te bi ih pitala da li bi je silovao. Ako bi logoraš odgovorio da ne bi, Sabina ga je pitala da li je toliko ružna da je ne bi ni pipnuo, a zatim su slijedile batine od svih prisutnih vojnika. Ako bi odgovor logoraša bio da bi je silovao, svi bi ga pretukli, jer je priznao da je "četnik koji siluje Muslimanke".

- Što god da kažeš, slijede mučenja i torture. Sve ovo su preživjeli logoraši ispričali u Tužilaštvu BiH, koje nikada nije pokrenulo slučaj. Na kraj krajeva, poznato je da ovo tužilaštvo nije uzelo u ozbiljan rad nijedan slučaj stradanja Srba na prostoru BiH - kaže Jovičić. U zavisnosti od procedure, Džeko bi mogao u narednih nekoliko dana biti isporučen u BiH. On je u SAD otišao nekoliko godina nakon rata, a ubrzo je dobio i državljanstvo.

Handanovićeva je u SAD emigrirala prije Džeke i samo je uzela ime Sami Rasema Jetisen, a komšije je opisuju kao nježnu majku dvanaestogodišnjeg dječaka. Ipak, u zahtjevu za određivanje pritvora, okružni tužilac je naveo da se radi o ženi koja je ekstremno opasna, kako za građane SAD, tako i za građane BiH. Prilikom hapšenja u aprilu ove godine, Handanovićeva je napala policajce koji su je privodili, a zatim je počela da udara glavom o zid. Na sreću, policajci su uspjeli da je savladaju, te je odmah zatraženo da ostane u pritvoru. Odluka o njenom izručenju mogla bi biti donesena uskoro.

M. DRAGOJLOVIĆ

Masovne grobnice oko Konjica

Prema podacima Tima RS za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina i traženja nestalih, samo na području Konjica, gdje je djelovala jedinica "Zulfikar", pronađeno je preko 70 pojednačnih grobnica i tri masovne, u kojima su tijela srpskih civila. Broj grobnica je još i veći kada se uzmu u obzir i druge opštine koje su se nalazile u zoni odgovornosti Ališpagine jedinice. Između ostalih, prema svjedočenju Srba s ovih prostora, ova jednica je učestvovala i u napadu na selo Bradina, kada je ubijen i u logore odveden veći broj srpskih civila.

http://www.fokus.ba/nov/:zolja-sljedea-na-putu-ka-sarajevu-:u-fokusu