Slavko Jovičić -

PIŠE Slavko Jovičić Slavuj: Globalna kriza

Autor sjovicicslavuj | 6 Maj, 2009 | read_nums (505)
    Puls- kolumna
      06.05.2009
       
    Sve iole ozbiljne ekonomske analize, sasvim egzaktno, ukazuju da problem globalne finansijske krize ne može biti riješen prostim kratkoročnim ad hok mjerama posrnulog tržišta, koje se nalazi u strmoglavom sunovratu.

     Razloga je mnogo i pošto, po svemu sudeći, nije moguća neophodna promjena u samoj strukturi sistema, koji je duboko dehumanizovan, s obzirom na to da se u njegovom centru kao vrhunska vrijednost ne nalazi čovjek već profit, onda se ne treba mnogo truditi, pa predvidjeti da ekonomski kolaps svjetske privrede, nažalost, nije privremenog karaktera, već, izgleda, dugotrajnija agonija kojoj se ne naslućuje kraj.

    Cijeli sistem kapitalističke privrede nije koncipiran ni usmjeren ka zadovoljavanju potreba čovjeka kao jedinke, već naprotiv, upravo je čovjek postao proizvod sveden na kvantitativno određene kategorije radnog učinka u kontekstu ostvarivanja kapitalističkog profita. Stoga nije nikakvo čudo što je čovjek od subjekta kupovine postao objekat u jednom nemilosrdnom sistemu, u kojem je bogatstvo jedina važeća i priznata kategorija. Nakon rečenog, nije teško zaključiti da je osnovni etički generator krize egoistička pohlepa za ličnim bogatstvom neviđenih razmjera.

    Naprosto, ovo je vrijeme sulude trke ka samo jednom cilju, trka bez starta, ali s jasno definisanim ciljem, profitom i interesom! Dakle, ako isključimo emocije i ljubav, za koju mnogi kažu da je pokretač svega, onda se može konstatovati da su i ljubav i mržnja nametnute trenutne kategorije, a da je samo trajna konstanta interes, i to zasnovan na glavnom stubu potrošačkog mentaliteta i opšte grabeži po sistemu: "Daj samo meni, i samo je bitno da ja imam i da sam što materijalno bogatiji"!

    Niz je primjera koji vode, naravno, ka napretku civilizacije, ali ništa nije manji broj i onih tehničkih dostignuća, koja su najveća opasnost po opstanak iste te civilizacije. Kao šlagvort za ilustraciju uzeću nobelovca Ahtisarija, koji je apsurd apsurda vrednovanja doprinosa napretku civilizacije. U stvari, kako je moguće da čovjek koji je u potpunosti satanizovao srpski narod u cjelini dobije jedno od najvećih i najprestižnijih svjetskih priznanja za pokazane rezultate i za humanistički doprinos miru?! Nevjerovatno, ali istinito, nažalost! Ali, Albanci i proalbanski orijentisani bjelosvjetski lobisti sigurno se neće složiti s gore rečenim.

    No, da se vratim svjetskoj ekonomskoj recesiji, u kojoj leži jedan dublji problem, a to je monstruozni koncept uništavanja osnovnih ekonomskih postulata, prema kojima bi trebalo da budu bar donekle uravnoteženi ponuda i tražnja na tržištu. Tačnije, imperativ vremena nam diktira da živimo po formuli - prilagoditi se, a ne odabrati, odnosno uključiti se u novi tok, umjesto odrediti ga, pogotovo u slučaju monopolističkih okruženja i strahovitog ekonomskog pritiska velikih sila i nastavak njihovog nikad prekinutog tlačenja malih naroda, a pod tim mislim i na male zemlje, ali i na njihove mikroekonomije. Imajući sve to u vidu, ideja samoregulatornih mehanizama održanja tržišta u uslovima divljeg kapitalizma čista je besmislica.

    -------------------------------------------------------------------
    Comment on the English language
     
    By Slavko Jovicic Slavuj:
    Global crisis

        Pulse-column "FOKUS"
       06.05.2009
       
    All possibly serious economic analysis, very exact, indicating that the problem of the global financial crisis can not be resolved a simple short-term ad hoc measures posrnulog market, which is located in the headlong narcissus.

      This is a lot and because, by all odds, there is no required changes in the structure of the system, which is deeply dehumanizovan, considering that in the center as the supreme value is not a man but a profit, then you do not have much trouble, and prognosticated that the economic collapse the world economy, unfortunately, is not temporary, but seems longer torment which is not the end of sugestive.

    The whole system of capitalist economy is not designed nor directed towards meeting the needs of human being, but rather, just the product of a man reduced to certain categories of quantitative performance in the context of realization of capitalist profit. Therefore, it is not any wonder that the man is the subject of buying a property in one mercilessly system, in which wealth is the only valid and recognized categories. Once said, it is not difficult to conclude that the basic ethical crisis generator egoistička lust for personal wealth  Measurers.

    Simply, this is a crazy time of the race to one end, the race without a start, but with clearly defined goals, profit and interest! So, if you turn off their emotions and love, which many say that the initiator of all, it can be noted that the love and hate imposed current categories, and that the only lasting constant interest, and based on the main column and the general consumer mentality despoilment by the system: "Give me only, and is only important that I have and I'm as rich material!"

    A series of examples is that of water, of course, to the progress of civilization, but is not a small number of those technical achievements, which are the biggest threat to the survival of the civilization. As a cue for illustration I'll Ahtisaari Nobel Prize winner, which is absurd absurd evaluation of the contribution of the progress of civilization. In fact, how it is possible that a man who is fully destroyed the Serbian people as a whole gets one of the largest and most world recognition for demonstrated results and humanitarian contribution to peace? Incredible, but true, unfortunately! However, Albanians and proalbanians oriented  lobbyists certainly will not agree with the above said.

    However, to return the world economic recession, which is a deeper problem, which is the monstrous destruction of the concept of basic economic postulates, according to which should be at least somewhat balanced supply and demand in the market. In particular, the imperative of time dictates that we live by the pattern - to adjust, and do not choose, or include in the new course set for it, especially in the case of environment and strong economic pressure of big powers and continue their oppression never his small, and I think the team and the small, but their Mikroekonomija. With this in mind, the idea of maintaining market samoregulatornih mechanisms in terms of wild capitalism is pure nonsense.
     

Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

    My picture!

Kategorije

Arhiva