Iako nema zvaničnih podataka o broju legalno naoružanih osoba u BiH, nezvanične informacije kažu da se taj broj kreće oko pola miliona. Procjene su da je isto toliko osoba  koje nemaju odobrenje, ali imaju oružje. Zato je gotovo besmisleno pitati se zašto Evropa neće da nas primi pod svoje skute 

Piše: Ekrem Tinjak

Niko u Bosni i Hercegovini pouzdano ne zna koliko su i čime naoružani njeni građani. Kao najpouzdanija brojka za nelegalno oružje uzima se UNDP-ovo istraživanje iz 2002. godine koje kaže da je u BiH negdje oko 495.000 nelegalno naoružanih osoba.

-Niko pouzdano ne može ni pretpostaviti koliko ima naoružanja u BiH, pa čak ni onog koje je u legalnim tokovima, dakle onog naouružanja koje se nalazi u posjedu ovlaštenih pripadnika bezbjednosnih službi i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Slijedom toga, ne postoji način da se čak i spekuliše sa brojem oružja, pa čak i oruđa, koje se nalazi kod građana – kaže Slavko Jovićić Slavuj, poslanik u državnom Parlamentu.

Njegov kolega Adem Huskić napominje da je od vremena izvještaja UNDP-a, bar još 100.000 građana došlo do oružja nabavljenog na crnom tržištu. Koliko je Bosanaca i Hercegovaca na legalan način došlo do pištolja, lovačke puške ili streljačkog sportskog oružja, opet niko precizno ne zna. Stoga se poslanik Huskić ne može načuditi kako njegove kolege iz Republike Srpske već u nekoliko navrata ruše državni Zakon o kontroli kretanja oružja.

-Na stranu to što je ovo jedan od osnovnih uvjeta za liberaralizaciju viznog režima, ovaj zakon bi uspostavio jedinstvenu bazu podataka koja bi donijela tačan broj o legalno naoružanim građanima i pojedinim pravnim licima – kaže Huskić.

Lovaca k’o Kineza

Pored toga što se u BiH zvanično ne zna koliko je lica naoružano, ne zna se ni koliko ima naoružanih lovaca ili pripadnika zaštitarskih agencija. Poznato je da Evropa, kojoj BiH, zasad uglavnom deklarativno, teži ne trpi kaubojštinu i hoće čiste račune.

Već ranije se spekulisalo da samo u Republici Srpskoj ima oko 60.000 lovaca. Ljudi skloni crnim slutnjama smatraju da se toliki broj naoružanih lovaca u lošim uslovima lako može pretvoriti u vojnu ili paravojnu formaciju. S druge strane, zaštitarske agencije i njihovi pripadnici u RS-u su, u nekoliko navrata, definisani kao privatna vojska Milorada Dodika, premijera Republike Srpske.

Poslanici iz Republike Srpske braneći svoje stavove navodili su da bi se Zakonom o kontroli naoružanja oduzele ingerencije MUP-u RS, te da je zakon zbrzan bez konsultacija, kao i da to, kako je kazao poslanik Zoran Koprivica, nije u interesu jednog naroda.

Zbog svega ovoga u BiH postoji 11 različitih zakona o kontroli oružja, njegovom uvozu, ili transportu kroz BiH, i to deset kantonalnih i jedan entitetski, onaj iz Republike Srpske.

O kakvoj se ponekad drastičnoj razlici radi možda najbolje ilustruje Zakon o kontroli oružja Kantona Sarajevo koji jedini propisuje da je nelegalno posjedovanje oružja krivično djelo, dok se u ostalim kantonima i entitetu RS isto smatra prekršajnim djelom.

Kao najefektniji primjer može poslužiti i nabavka spreja za samoobranu. U Sarajevskom kantonu ženska punoljetna osoba može kupiti taj sprej i jedina obaveza je da to prijavi policijskoj upravi. Međutim, ako kojim slučajem, ta ista osoba, u torbici ima sprej i zatekne se recimo u Zeničko-dobojskom kantonu, nadležni organi bi je trebali kazniti sa najmanje 600 KM.

U Sarajevu 30.000 dozvola

Prema nezvaničnim informacijama, u Sarajevu oko 30.000 ljudi ima dozvolu za posjedovanje nekog oružja, ili slikovitije pokazano, svaka peta porodica ima ili pištolj ili lovačku pušku ili oružje za sporstko takmičenje.

Da se ta brojka ne može uzeti zdravo za gotovo tvrdi uposlenik MUP-a KS Samir Kekić, predsjednik Komisije za nadzor nad provođenjem i primjenom Zakona o kontroli i nabavci oružja u KS. Zbog toga je policija spomenutog kantona pozvala sve one koji imaju dozvolu da se prijave i obnove je kako bi se pouzdano znalo koliko ljudi ima i koju vrstu oružja posjeduje.

-Ta akcija može pokazati da je rečena brojka možda manja za deset hiljada, iz raznih razloga, kao što je migracija stanovništva i slično, ili možda može dati podatak da je 10.000 više od spomenutog broja – kaže Kekić.

Ali ko može dobiti dozvolu za oružje? Kekić veli, svako ko ispunjava određene uvjete. U najkraćem; opći uvjeti su da osoba mora imati makar 21 godinu, da protiv nje nije podnesena krivična prijava i da nije počinila krivično djelo, izuzimajući saobraćajne nesreće, te da u zadnje dvije godine nema prekršajnu prijavu zbog narušavanja javnog reda i mira. Posebni uvjeti nalažu zdravstveno uvjerenje koje treba da potvrdi dobro psihofizičko stanje, kao i tehničko znanje o rukovanju oružjem i znanje propisa o tome. Imalac pištolja mora znati gdje se smije i kako se oružje smije nositi. Propisi kažu da se oružje ne smije vidjeti, niti imati na javnim skupovima, kao što su sportska i vjerska okupljanja, ne smije se unositi u škole, u zdravstvene i ostale javne ustanove, kao ni u ugostiteljske objekte. To poznavanje propisa, kao i rukovanje oružjem, budući imalac mora prezentirati policijskoj komisiji. Policija prije nego što izda dozvolu dodatno provjerava da li je kandidat sklon upotrebi narkotika, čestom opijanju, da li je u svađi sa komšijama ili kolegama na poslu, da li su u njegovoj porodici poremećeni odnosi. Sva spomenuta procedura za dobijanje odobrenja traje od mjesec dana do dva mjeseca.

-Podnosilac prijave je dužan da kada kupi oružje u roku od osam dana to prijavi Policijskoj upravi, a prijavu o prodatom oružju i kupcu podnosi i osoblje prodavnice gdje je oružje nabavljeno. Tek tada se izdaje oružani list – kaže Kekić.

Nož opasniji od pištolja

Ono s čim se hvale u MUP-u KS jeste činjenica da niti jedno krivično djelo nije izvršeno oružjem sa odobrenjem. Potvrđujući tu činjenicu Ahmed Topić, direktor KMTRADE, jedine specijalizirane prodavnice oružja i opreme za lov i sportsko streljaštvo u Kantonu Sarajevo, kaže:

-Oružje ne ubija, ubijaju ljudi i to samo loši.

Argumentujući svoju tvrdnju, on kaže da se češće pojavljuje nož kao predmet ubistva nego li  pištolj.

-Ako ćemo tjerati mak na konac, onda se može reći da su stari golf 2 ili tehnički neispravno vozilo opasniji od pištolja ili puške. Ali, medijima je senzacionalnije pisati o ubistvu počinjenim pištoljem. I na kraju se, u pravilu, ispostavi da je i to ubistvo učinjeno s nelegalnim oružjem – kaže Topić.

U deset godina postojanja ova firma postala je ovlašteni, a u nekim slučajevima i ekskluzivni, prodavac oružja i opreme najznačajnih svjetskih firmi. Napominju da se prodaja oružja isključivo vrši kako to zakon propisuje.

-Tipični vlasnik oružja sa odobrenjem je osoba koja nikada oružje neće zloupotrijebiti. Koristit će ga isključivo za lov ili sportsko gađanje ili za nedajbože. Poznajemo vlasnike oružja koji još nikada nisu ispalili metka – objašnjava.

On crno tržište, za koje tvrdi da je malo, uopće ne smatra konkurencijom. Smatra da je oružja, prvenstveno pištolja, na tom tržištu malo. Druga je stvar, napominje, oružje koje je ostalo iza rata, puške, bombe i mitraljezi, koje, mnogi tvrde, uglavnom uništeno u EUFOR-ovoj i policijskoj akciji Žetva koja još traje.

-Takvo oružje se može predati bilo kojoj policijskoj upravi ili se mogu pozvati pripadanici policije da ga uklone. Ovakva prijava ne iziskuje nikakve zabilješke niti prijave o vlasniku ili onome koje postojanje oružja prijavio – kazali su nam u pres službi MUP-a KS.

Bez obzira na sve, stiče se dojam da su građani BiH naoružani do zuba. Ako uzmemo UNDP-ov podatak o skoro pola miliona nelegalno naoružanih osoba i zvanično nepotvrđeni isti toliki broj legalno naoružanih, dolazimo do strašnog zaključka koji kaže: Svaki četvrti Bosanac i Hercegovac ima nešto od oružja. 

_______________________________________________________

Naoružanje političara

Slavuju se oružje gadi

Mnogi analitičari, političari, mislioci i filozofi će reći, kakav narod takva i vlast. Na naše pitanje ljudima iz vlasti da li su naooružani i zbog čega, ako jesu, dobilli smo jako mali broj odgovora. Iz Parlmenta BiH malobrojni su odgovorili. Tako Šemsudin Mehmedović, kojeg su svojevremeno optuživali za nelegalnu trgovinu oružjem, kaže da ima lovačku pušku koju je nabavio prije dvije godine i isključivo je koristi za lov na divljač. Njegov kolega Mirko Okolić kaže da je pištolj nabavio još 1980. godine radi lične sigurnosti. Beriz Belkić je jasan i napominje da mu oružje ne treba jer spada u grupu ljudi koja vjeruje da institucije države garantuju sigurnost i bezbjednost svakog građanina. Slavko Jovićić Slavuj se oružja nanosao kao pripadnik predratne Službe državne bezbjednosti. Kaže da ga tada nije volio, a danas mu se, ističe, bukvalno gadi, pa ne posjeduje oružje niti kao trofej niti kao suvenir. Lazar Prodanović ističe da ne posjeduje bilo kakvu vrstu vatrenog ili hladnog naoružanja, niti smatra da mu je potrebno kao ni mnogim građanima u BiH. Jozo Križanović je njegov istomišljenik, baš kao i Husein Nanić. Oružja nema ni Adem Huskić. Odgovorili na pitanja, između ostalih, nisu sljedeći parlamentarci: Zlatko Lagumdžija, Bakir Izetbegović, Momčilo Novaković, Rifat Dolić, Sado Bahtić...

Premijer Federacije u ostavci Nedžad Branković kazao je da nema nikakvo oružje, a njegov kolega iz Republike Srpske Milorad Dodik nije odgovorio.

Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, kazao je da ima oružje, ne naznačivši koje, dok  njegove kolege Haris Silajdžić i Nebojša Radmanović, zbog službenih putovanja nisu mogli odgovoriti. Novi-stari predsjednik SDA Sulejman Tihić ima lovačku pušku, što je logično klada se zna da je strastveni lovac.

___________________________________________________________________

Naoružanaje i regija

Dva miliona opremljenih Srbijanaca...

Građani Republike Srbije posjeduju više od dva miliona pušaka i pištolja. Prema podacima koji dolaze od izvora u tamošnjem MUP-u, za oko 1.150.000 komada oružja građani imaju dozvolu. Od toga oko polovicu čine pištolji, a ostalo su duge cijevi. Ove informacije nedavno je objavio srbijanski dnevnik Press.

Godišnje u prosjeku oko 20.000 stanovnika ove države podnese zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavku oružja. Odbijenih bude oko deset posto.

Prema nezvaničnim procjenama, u Srbiji je približan broj i nelegalnog oružja.

Pola milona Kosovara...

Prema rezultatima istraživanja koje je proveo UNDP, na teritoriji Kosova nalazi se oko 400.000 komada ilegalnog oružja, koje se, zahvaljujući poroznim granicama, krijumčari iz Srbije, Makedonije i Albanije.

Poznavaoci kosovskih prilika tvrde da su liberalne procedure za izdavanje dozvola za posjedovanje oružja dovele do toga da stanovnici Kosova koji žele da imaju pušku u kući to mogu i da ostvare bez problema.

Ni Hrvati  ne zaostaju

Prema nedavno objavljenim podacima MUP-a Republike Hrvatske, na području ove države registrirano je gotovo 372.000 komada oružja, iz čega proizlazi da na svakih 12 građana dođe jedna puška ili pištolj. To su službeni podaci, stvarni kažu da je hrvatska nacija naoružana do zuba. Policija ne želi izlaziti s procjenama o broju neregistriranog oružja, ali dovoljno rječito govori podatak koji je iznio njezin direktor Marijan Benko, da je broj ubojstava ilegalnim oružjem gotovo jednak broju onih počinjenih legalnim.

Cijene na crnom tržištu

Cijene oružja na crnom tržištu u Evropskoj uniji je ogromna. U BiH se puška na crnom tržištu može naći po cijeni od 300 do 400 KM, ista puška u Sloveniji košta oko 2.000 KM, a u Austriji ili Njemačkoj dostiže cijenu od nevjerovatnih 4.000 KM. Stoga nije neobično što je BiH početna destinacija za šverc oružjem. 

Pištolj na crnom tržištu, uglavnom se radi o tetejcu, proizvodu Crvene zastave iz Kragujevca, košta oko 150 KM.

Metak na crnom tržištu može se, u zavisnosti od kalibra, naći po cijeni od 0,40 KM do jedne KM.

Koliko košta legalno

Da bi se dobilo odobrenje za nošenje i posjedovanje oružja potrebno je uplatiti 100 KM takse, 100 KM za obuku, oružani list košta 30 KM, ljekarsko uvjerenje 60 KM, te odobrenje za nabavku municije 30 KM.

U prodavnici oružja KMTRADE'od pištolja je najtraženiji glock koji košta 1.100 KM. Od lovačkog oružja najtraženija je ruska bokerica (sačmarica) čija je cijena 800 KM. Za one fanatične zaljubljenike u vatrene cijevi zaista je izbor izuzetan, a cijene se kreću čak do 8.900 KM.

Bosanska šverc ruta

Svojedobno su policije šest evropskih država, prenijeli su mediji, izvele akciju pod kodnim imenom Zapad i presjekle lanac krijumčarenja oružja iz BiH u zapadnoevropske zemlje. U BiH su tada uhapšeni Velimir Mihajlović iz Banje Luke, Slobodan Peulić iz Prijedora, Hasan Tahić i Sulejman Rahmanović iz Bužima, u Sloveniji je iza rešetaka stavljen Rafael Gmajer. Kasnije su uhapšeni i Mineta Ahmić i Jasmin Čejvan iz Viteza, Mehmed Bisović iz Sarajeva, Ferald Gazibarić iz Travnika, Fehim Jahić iz Zenice... Svi su oni bili dio krijumčarskog lanca oružja za crno tržište u Austriji, Francuskoj i Njemačkoj, Danskoj, Kosovu... Glavni šef ove bh. grupe bio je Banjalučanin Velimir Mihajlović. Inozemni agenti su utvrdili da se iz BiH i preko BiH krijumčari najsavremenije oružje – od snajpera dugog dometa do protivtenkovskih projektila. Zanimljivo je da ga šverceri prebacuju šumskim putevima, putničkim autobusima ili morem!

Oduzimanje nelegalnog oružja

U Kantnu Sarajevo, u prva četiri mjeseca 2009. godine, policija je zaplijenila 56 komada oružja bez oružanog lista i to u većini slučajeva prilikom pretresa i pregleda vozila, ugostiteljskih objekata, kuća i stanova. Protiv svih lica policija je podnijela prijave i proslijedila ih tužilaštvu. U Kantonalnom sudu Sarajevo su nam rekli da presude takvih lica nisu u njihovoj nadležnosti, već u nadležnosti Općinskog suda Sarajevo. U ovom sudu su nam obećali da će nam dostaviti podatke za prva četiri mjeseca ove godine. Zakon, za ovakve slučajeve, propisuje zatvorsku kaznu od šest mjeseci do dvije godine zatvora. Odgovore nismo dobili, baš kao ni i iz Ministartsva sigurnosti BiH na pitanja: koliko ima naoružanih lovaca u BiH, koliko zaštitara, te ko kontroliše kretanje oružja unutar BiH. Ni iz Ministarstva za ekonomske odnose i spoljnu trgovinu BiH nismo dobili odgovore na pitanja ko može uvoziti oružje, ko i po kojim kriterijima izdaje licence, te koliko je oružja prošle godine uvezeno u BiH.