Slavko Jovičić -

BiH - Juče, danas, sutra...milioniti put o slomu svjetske ekonomije i o recesiji u BiH...

Autor sjovicicslavuj | 27 Jun, 2009 | read_nums (438)

    PIŠE: Slavko JOVIČIĆ SLAVUJ

    27.06.2009.

    Prošlo je već osam mjeseci od kada sam prvi put na sjednici Predstavničkog doma tražio zajedničku sjednicu oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na kojoj bi se raspravljalo o samo jednoj tačci dnevnog reda:

    Privredna i ekonomska situacija u BiH, odnosno ekonomska recesija i privredni kolaps u mnogim državama svijeta i Evrope i refleksije tog stanja na BiH, odnosno na privredu i ukupno ekonomsko stanje u BiH.

    Da budem sasvim konkretan: svoju incijativu sam podnio na sjednici Predstavničkog doma 03. 11. 2008., a u pisanoj formi istu sam obnovio na sjednici Predstavničkog doma Parlamenta BiH – 19. 11. 2008. godine. Predstavnički dom je skoro jednoglasno podržao moju inicijativu.

    Na sjednici Zajedničke komisije za ekonomske reforme i razvoj oba doma Parlamenta BiH, dobio sam jednoglasnu podršku za održavanje zajedničke sjednice oba doma i tu se, nažalost, stalo.

    Na narednim sjednicama Predstavničkog doma, u više navrata, ponovo sam inicirao ovu temu i insistirao da se Parlamentarna skupština uozbilji i da na dnevni red dodju i ekonomska – nasušna pitanja. I šta se u medjuvremenu desilo?

    Ništa! Prošlo je od tada, evo, skoro osam mjeseci... Mnogi ekonomisti, samozvani eksperti, pa i političari, čija je sudbina ove zemlje u njihovim rukama su, uglavnom, nesuvislim izjavama, a pogotovo inertnim ponašanjem, uvjeravali domaću javnost da svjetska ekonomska kriza neće ostaviti teže posljedice po ekonomiju i privredu BiH?! I tad sam, a sad pogotovo, izražavao svoje razočarenje takvim neodgovornim odnosom i to, baš onih, koji su prvi bili dužni da preduzmu sve neophodne mjere i da donesu strategiju, barem za ublažavanje teške ekonomske krize, koja se kao plima širi na sve zemlje svijeta. Naravno, da su prve na udaru galopirajuće recesije bile najrazvijenije i najjače svjetske sile, jer moramo biti pošteni pa reči da su, upravo, te zemlje i glavni produkti haotičnog ekonomskog stanja u svijetu, u kojem prvi stradaju oni najbrojniji - radnici. Stradaju oni od čijeg rada opstaje i živi politički i svaki drugi neproizvodni establišmenti i to je tako u svakom društvu, bez obzira na ekonomska dostignuća i blagostanje, kako nam je decenijama prezentirano, kao najveće dostignuće današnje civilizacije...

    Nikada u ovoj zemlji nije manjkalo zabluda, neodlučnosti, samozadovoljstva i inih optimističkih ludorija.

    Davno je Anštajn rekao: "Samo su svemir i ljudska glupost beskonačni"!

    Sama riječ kriza, koju na početku ovog teksta, evo, i ja koristim, bi trebala imati prolazni karakter. Zapravo, kriza je prolazna i ona se odnosi na odredjeno vrijeme, no, ovdje kod nas, a izgleda i u cijelom svijetu - niko ne zna koliki je njen rok trajanja!? Nije onda teško konstatovati da je ekonomska recesija bez roka i da niko, ama baš niko, ne može da predvidi koliko i do kada će ona trajati? Sigurno je da neće trajati samo godinu dvije, a sve drugo je u domenu nagadjanja, spekulacija i predvidjanja. Od svih onih koji su nas ovih mjeseci uljuljkivali i optimizmom hrabrili i "hranili" da će BiH vrlo malo osjetiti teško svetsko ekonomsko stanje, bili su čisti avanturisti i smutljivci.

    Često se zapitam – šta je bilo sa tolikim analitičarima? Zašto se u ovom vremenu skoro i nije čula njihova riječ? Ali, deceniju i po ponavljam i upozoravam na činjenicu - da su svi ti tzv. analitičari, pogotovo politički, samo ljudi koji se služe naknadnom pameću i tek kad se nešto desi, eto, tek tada, svi oni pohrle i naprosto zaokupiraju medijski prostor svojim spasonosnim rješenjima - šta je i kako je trebalo raditi? A, jedino je trebalo da šute i da u javnost ne plasiraju svoje lične percepcije i samo svoja mišljenja, od kojih niko nema nikakve koristi. Evo, sve njih pitam – da li su uopšte i čuli kada sam upozoravao da će za cijelo bosansko-hercegovačko društvo nastupiti teški dani, dani preživljavanja, dani propasti na stotine preduzeća, banaka, kada će bez posla ostati na hiljade radnika.

    Za divno čudo, ali to nije nikakvo iznenadjenje, od mojih vapaja da se trznemo iz letargije i da se zabrinemo, jer nas čeka, ovo što je tek počelo, a počeo je ekonomski kolaps i privredni slom u našoj zemlji, eto, nijedan elektronski medij nije objavio ni riječ o tome. Od svih printanih medija u BiH, samo je hrvatski Dnevni list objavio tekst o mojoj inicijativi i naravno, Agencija SRNA. Takodje, želim da podsjetim da sam u desetak navrata u svojim kolumnama objavljenim u dnevnim novinama Fokus o tome pisao. To su prenijeli i neki ekonomski portali.

    Da govorim istinu, dovoljno je izlistati stranice i stranice na mom blogu i uvjeriti se o cijeloj genezi dogadjaja od inicijative, pa sve do potpune defanzive. Sad se, pak, kao svi bude, zaboravljajući pri tom da su prespavali zimski san? Ovdje je sve, izgleda, preče od toga – hoćemo li opstati kao društvo uopšte.

    Istini za volju, Vlada Republike Srpske je medju prvima prepoznala ovo teško ekonomsko stanje i već nekoliko mjeseci preduzima odredjene korake na ublažavanju i spašavanju privrede i to tamo gdje se nešto može i da spasiti.

    No, ne treba zaboraviti da je BiH jedinstven ekonomski prostor i da nazadak bilo kojeg dijela BiH, neminovno za sobom vuče i naprednije dijelove ove zemlje u provaliju.

    Šta će dalje biti? To niko ne zna, niti može predvidjeti...Zato ni meni na um ne pada da se upuštam u avanturu prognozerskih opcija. Riječnikom sportskih kladioničara, samo znam da će rezultat biti iz „jedan u dva“, a to znači da smo iz ionako teške ekonomske situacije zapali u još goru - kolaps i slom!

    Mnogi će mi zamjeriti kako širim defetizam i pesimizam, ali volio bih da sve takve pitam – šta je sa njihovim nerealnim optimizmom. Jer, optimizam je potpuno ignorisanje realnog pesimizma. Danas su optimisti samo oni koji će u ovoj vjetrometini neizvijesnosti - poslednji propasti...

    Sve ovo o čemu stalno govorim, a i o čemu sam upozoravao – prouzrokovalo je socijalne nemire, pa i opravdani bunt gladnog naroda, a to onda dodatno usložnjava ukupnu bezbjedonosnu situaciju, čije nesagledive posljedice ne smijem ni da naslučujem!!!

    Da zaključim. NEMA sjednica najvišeg zakonodavnog organa u ovoj zemlji. NEMA mjera izlaska iz krize! NEMA sporazuma sa MMF-om o stenbaj aranžmanu za kreditnu finansijsku infuziju za BiH!

    NEMA ni na vidiku nekih realnih mjera, niti ima rješenja za ekonomski spas ionako ojađene i slabašne privrede! Ali zato IMA svakodnevnih štrajkova radnika, opravdanih socijalnih buntova najugroženijih kategorija stanovništva! Štrajkovi i nezadovoljstvo ogromnog broja stanovništva koje jedva sastavlja kraj s krajem i koje se bori da samo biološki preživi – šire se kao tzv. “svinjska gripa” i, nažalost, niko ne zna gde će sve ovo dovesti BiH?!


Dodaj komentar





Komentar će biti proveren pre nego što se objavi.

Zapamti me

    My picture!

Kategorije

Arhiva