Radio Slobodnа Evropa - Programi/Most...
Autor sjovicicslavuj | 3 Avgust, 2009 | read_nums (324)
Fašistima ne prijeti zabrana
Bilo je riječi o tome zašto u Parlamentu BiH ne može da prođe zakon o zabrani fašitičkih organizacija, da li je uslov za donošenje takvog zakona da sud utvrdi koje su organizacije fašističke, zašto policija RS nije reagovala kada su profaštičke organizacije iz Srbije divljale u Srebrenici, zašto ulice u gradovima BiH nose imena istraknutih predstavnika četničkog i ustaškog pokreta, kao i o tome koliko nesmetano djelovanje fašističkih organizacija utiče na povratak izbjeglica.
Omer Karabeg: Gospodine Ramiću, nedavno je Klub delegata bošnjačkog naroda zatražio od Ureda visokog predstavnika da zabrani sve fašističke organizacije u Bosni i Hercegovini. Zašto ste se odlučili na taj korak?
Edin Ramić: To
je bila inicijativa sa sastanka predstavnika bošnjačkog naroda u
Republici Srpskoj. Povod je bilo nedavno divljanje nacionalista u
Bratuncu i Srebrenici. Obratili smo se visokom predstavniku zbog toga
što u Parlamentu Bosne i Hercegovine ne postoji politička volja da se
donese jedan takav zakon. Slavko Jovičić: Ja
sam protiv bilo kakvih provokacija uperenih protiv drugog naroda. U
ovoj našoj složenoj situaciji svaki incident, svaki eksces izaziva
gnjev i ogorčenje kod drugog naroda. I onda idemo u jedno vrzino kolo
iz kojeg nema izlaska, a ja želim da ova zemlja ide naprijed. Slažem se
potpuno sa gospodinom Ramićem da se mi moramo suočiti sa prošlošću i
izvesti sve odgovorne pred sud. Ja nikada neću stati iza nekog Srbina
koji je počinio zločin. Ali ja moram da kažem da je srpski narod
nezadovoljan radom pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine. Evo,
danima se vrte snimci generala Dudakovića kako izdaje naredbu za
strijeljanje, pa ništa. Naravno da to izaziva reakcije pripadnika
srpskog naroda i onda oni kažu - Sud Bosne i Hercegovine samo osuđuje
Srbe. Opšte je poznato da su Srbi Bosne i Hercegovine osuđeni na 1.118,
Hrvati na 146, a Bošnjaci na 86. godina zatvora. Ja želim da dam
doprinos pomirenju i uspostavljanju povjerenja. Zato sam i išao u
Srebrenicu, u Memorijalni centar, da pružim ruku povjerenja i
pomirenja, ali ta ruka nije s druge strane prihvaćena. Predlagao sam i
da se formira mješovita parlamentarna delegacija u kojoj će biti i
Srbi, i Bošnjaci, i Hrvati, pa da 11. jula odemo u Srebrenicu i
položimo vijenac, pa onda u Sijerkovac gdje su stradali Srbi, pa onda
tamo gdje su stradali Hrvati, ali to nije bilo prihvaćeno. Ako
forsiramo samo svoju istinu, nikada nećemo doći do rješenja, niti ćemo
raščistiti ratnu prošlost. Edin Ramić: Nakon
divljanja pripadnika Obraza 12. jula u Srebrenici MUP Republike Srpske
podnio je prekršajne prijave protiv djevojaka u Srebrenici koje su
skandirale “Ovo je Bosna“, a nema nijedne prijave protiv onih koji su
iz Srbije došli sa četničkim obilježjima da bi provocirali građane
Srebrenice i Bratunca, prije svega povratnike. Kolona automobila
pripadnika pokreta Izbor je naš prolazi Banjalukom noseći slike ratnih
zločinaca i puštajući neustavnu himnu Bože pravde, a policija uopće ne
reaguje. Činjenica je da se u Republici Srskoj tolerira puno toga zato
što iza takvih organizacija stroje političke elite. Omer Karabeg: Kako se moglo desiti da
ultradesničarska organizacija Obraz iz Srbije dođe u Srebrenicu i
prodefiluje gradom noseći slike Ratka Mladića, a da ih policija ne
spriječi nego da sve to to mirno gleda.
Slavko Jovičić:
Prošle godine, kada se o tome raspravljalo u Parlamentu, ja sam rekao,
a i dalje tako mislim, da prvo Sud mora donijeti odluku koje su to
fašističke organizacije da bismo mi onda mogli zakonski da djelujemo.
Ako je Ministarstvo pravde dozvolilo registraciju tim organizacijama,
kako mi onda možemo da ih zabranimo. Ja, kao legalista, priznajem samo
presude i odluke Suda Bosne i Hercegovine.
Omer Karabeg: Gospodine Ramiću, da li se zna koje su to fašističke organizacije u Bosni i Hercegovini?
Edin Ramić:
Puno toga se u Bosni i Hercegovini zna samo se zbog složenog sistema i
načina na koji je ustrojena Bosna i Hercegovina uvijek nađe način da se
izbjegne donošenje zakona koji su neophodni. Građani na to reaguju.
Evo, ovih dana jedna nevladina organizacija iz Tuzle, Front, prikuplja
potpise za peticiju koju će uputiti Parlamentu Bosne i Hercegovine i u
kojoj se zahtijeva da se zabrani rad Ravnogorskog četničkog pokreta.
Ta peticija će preko američke ambasade biti upućena i predsjedniku SAD
s obzirom da je ta organizacija na crnoj listi SAD i označena je kao
teroristička.Četnici, ustaše i Handžar divizija
Edin Ramić: Ukoliko ne želite doći
do rješenja, onda ćete tražiti neke komplicirane procedure kao što je
zahtjev da Sud Bosne i Hercegovine utvrdi koje su to fašističke
organizacije. Onda bi se vjerovatno postavilo pitanje i nadležnosti tog
suda i tako dalje. Mislim da bi za početak
bilo dobro da predstavnici sva tri naroda identifikuju fašističke
organizacije u svojim redovima i da se onda na osnovu toga povede
rasprava o njihovoj zabrani. Ja se slažem sa kolegom Jovičićem da pored
Ravnogorskog četničkog pokreta postoje i druge organizacije tog tipa,
recimo, Kroacija Libertas je jedna od organizacija koje djeluju
profašistički. Nisam vidio da postoji organizacija koja se poziva na
Handžar diviziju, ne vidim da postoji ni ustaški pokret osim onoga što
se može vidjeti na Tomsonovim koncertima, ali Kroacija Libertas i
Ravnogorski četnički pokret su u svakom slučaju najupečatljivije kao
fašističke organizacije.
Omer Karabeg: Gospodine
Jovičiću, da li se slažete s ovim da svaki narod treba da identifikuje
fašističke organizacije u svojoj vlastitoj sredini?
Slavko Jovičić: Ako
je Ministarstvo pravde dozvolilo registraciju i slobodno djelovanje tim
organizacijama, odakle bilo kojem političaru pravo da političkom
odlukom ili nekim aktom zabrani njihov rad? Ja neću da pominjem nijednu
organizaciju, ali sigurno znam da nijedna od njih ne misli dobro Bosni
i Hercegovini. A što se tiče SAD, podsjetio bih da je Predsjednik SAD
dodijelio orden Draži Mihajloviću kao čovjeku koji je zaštitio američke
pilote u Drugom svjetskom ratu. Pa, ako je Draža Mihajlović nosilac
jednog od najviših ordena SAD, ne može ni Amerika sebe dovoditi u
kontradikciju, pa reći - danas je ovako, sutra onako. Uostalom, ja
nisam za to da se ovdje miješa bilo ko iz međunarodne zajednice. Mi se
moramo dogovoriti, ali rješenje se ne može naći ako jedna strana traži
da se zabrani nešto što druge dvije strane ne podržavaju.
Omer Karabeg: Znači, Vi
smatrate da bi u ovom trenutku u Bosni i Hercegovini trebalo zabraniti
djelovanje Ravnogorskog četničkog pokreta, Obraza, Pokreta 1389 i
Kroacije Libertas za koju kažete da je profašitička organizacija?
Edin Ramić: Da.
Slavko Jovičić: Ja se ne mogu složiti. U Bosni i Hercegovini imate tri istine i četvrtu - to je ona međunarodne zajednice. Svaki
narod ima svoju istinu. Nesporno je da je svako svakome nanio zlo. Ja
neću ovdje da pravim licitaciju ko je kome načinio više zla. Ja
osuđujem bilo koju organizaciju koja dolazi iz srpskog naroda, a koja
nanosi štetu drugom narodu. Ja to neću nikada dozvoliti, ali ne mogu da
kažem - ova jeste, ova nije. Ponavljam, to je posao Suda. Ja ne želim
da se igram ni s brojkama, niti s nazivima organizacija.Četnici u Srebrenici
Slavko Jovičić: Odmah da budem jasan, osuđujem bilo kakvo provociranje. Zar je potrebno da poslije tragedije, koja se dogodila u Srebrenici, neko dođe iz Srbije i provocira? To nanosi štetu prvo nama Srbima. Ja sam tražio da MUP Republike Srpske odmah utvrdi sve činjenice. To se uglavnom radi o nekim hordama koje dođu sa strane i našu, ionako složenu situaciju, još više usložnjavaju. To ne vodi dobrom.
Edin Ramić: Sve to lijepo zvuči, međutim, u praksi stvari stoje drukčije. Nadležni organi Republike Srpske nedovoljno ili uopće ne reaguju. Nakon divljanja Obraza u Srebrenici Uroš Pena, direktor policije Republike Srpske, kaže “budala ima svugdje“. Vjerovatno je s onim “svugdje“ pokušao raspodijeliti to zlo na sve narode u Bosni i Hercegovini, međutim, meni bi logičnije bili to locirati na institucije i MUP Republike Srpske gdje postoje pokrovitelji takvih organizacija koji im na razne načine daju podršku i podstiču njihovo omasovljenje.
Slavko Jovičić: Odlučno tvrdim da te organizacije nemaju nikakvo političko pokroviteljstvo sa nivoa Republike Srpske, niti će ga dobiti. Jer, ako iko osuđuje fašističke organizacije i pokrete, to su prije svega Srbi jer su u Drugom svjetskom ratu najviše stradali od fašizma.
Potrebna akcija a ne deklarativne osude
Omer Karabeg: Nedavno je u Trebinju formiran Inicijativni odbor nevladine organizacije Srpski četnički pokret. Predsjednik tog odbora, Siniša Vučinić, najavio je osnivanje nastavnih centara u Trebinju, Banjaluci i Istočnom Sarajevu u kojim će se, po njegovim riječima, godišnje obučavati 10.000 mladih četnika.
Omer Karabeg:
Dešava se da ulice gradova u Bosni i Hercegovini nose imena istaknutih
pripadnika ustaškog i četničkog pokreta. Tako u Mostaru pojedine ulice
nose imena Jure Francetića, Mile Budaka, Mladena Lorkovića, dok u
Banjuluci imamo ulicu Stevana Moljevića,
a postoji, koliko znam, i Ravnogorska ulica. Sličnu situaciju imamo i u
nekim drugim gradovima. Bilo je pokušaja da se promijene imena tih
ulica, ali do sada ništa nije učinjeno.
Slavko Jovičić: Danas
je bezbroj budala koje mogu da imaju razne inicijative. Ja živim u
Istočnom Sarajevu i tvrdim vam da se ovdje nikada neće osnovati takav
centar. Kako on misli da okupi 10.000 mladih ljudi godišnje, čitao sam
u štampi da će ih biti i 100.000. Pa, u cijeloj Bosni i Hercegovini
nema 100.000 djece koja idu u školu. Možda Vučinić misli da uveze 20
miliona Kineza koji će odmah sutra preći na srpstvo. To su budalaštine.
Iza takvih inicijativa stoje minorni ljudi koji ništa ne znače.
Edin Ramić:
Mogu se složiti s kolegom Jovičićem da se za sada radi o pojedincima
koji žele neku društvenu afirmaciju. Ali njih treba spriječiti. Ne
očekujem, međutim, da će to uraditi vlasti Republike Srpske s obzirom
da ne znam nijednog funkcionera koji se ogradio od četničkih
organizacija koje protežiraju fašizam.
Edin Ramić:
Nama treba akcija, a ne deklarativne osude. Ponovo se vraćam na pitanje
- zašto institucije Republike Srpske nisu reagirale na divljanje
Ravnogorskog četničkog pokreta u Srebrenici i Bratuncu. Tamo je skidana
zastava Bosne i Hercegovine, bilo je napada na povratnike i drugih
incidenata. Poslije toga imamo ovu inicijativu u Trebinju, pa četničko
okupljanje na Manjači. Bošnjacima, povratnicima u Republiku Srpsku, to
samo govori da im se ponovo može desiti ono što im se dešavalo od 1992.
do 1995. godine. Time im se poručuje da nisu dobrodošli i da ponovo
mogu biti protjerani. Sva priča o institucionalnom djelovanju preko
Suda Bosne i Hercegovine nema smisla. Po meni je ovdje najveća
odgovornost na Uredu visokog predstavnika, on treba da pokrenu akciju
kako bi se zabranile te organizacije.
Slavko Jovičić:
Ne slažem s tim da su Bošnjaci ugroženi u Republici Srpskoj. To neću
nikad dozvoliti. Srbi su u Republici Srpskoj većinsko stanovništvo i
moja je obaveza, kao Srbina i političara, da zaštitim Bošnjake i
Hrvate. Istu stvar u Federaciji treba da urade Bošnjaci i Hrvati. Mene
zaista raduje što se u Prijedor vratilo 25.000 Bošnjaka, u Foču 5.000,
a u Janju gotovo 95 posto izbjeglih Bošnjaka, i da dalje ne nabrajam. A
tamo gdje postoji strah, izvolite gospodine Ramiću, pozovite me kad god
želite, idem sa vama. Gdje god Bošnjaci povratnici budu imali problema,
ja ću krenuti zajedno sa bošnjačkim političarima da te probleme
rješavamo na licu mjesta.
Omer Karabeg:
Očigledno je da četničke organizacije izazivaju strah kod povratnika.
Zar onda nije logično da prvi korak u rješavanju njihovih problema bude
zabrana tih organizacija?
Slavko Jovičić:
Naravno da sam za zabranu bilo kojih organizacija, ali mi političari
plašimo sopstvene narode i time komplikujemo situaciju. Mi samo tražimo
probleme kako bismo se sukobljavali, kako bismo nanosili nesreću jedni
drugima, a to ne vodi nigdje. Kompromis tri naroda rješava probleme
Bosne i Hercegovine. To nije demagogija. To mora biti naš put.
Edin Ramić: Mislim
da bi zabrana fašističkih organizacija i efikasnije djelovanje MUP-a
sigurno ohrabrili povratak. Ukoliko su iskrene tvrdnje gospodina
Jovičića i ukoliko, kako on kaže, njegove riječi nisu demagogija, zbog
čega zakon o ravnomjernoj etničkoj zastupljenosti pripadnika svih
konstitutivnih naroda u svim institucijama na cijelom području Bosne i
Hercegovine nije dobio podršku Republike Srpske u Parlamentu Bosne i
Hercegovine. To je ono što bi zaista doprinijelo većem povratku. U
Sarajevu je statutom garantovana zastupljenost pripadnika svih
konstitutivnih naroda u gradskom vijeću, dok u gradskim parlamentima
Banjaluke i Istočnog Sarajeva nema nijednog Bošnjaka.Nacionalizam u nazivima
Slavko Jovičić: Ja
bih, recimo, mogao da tražim paralelizam i iz nedavnog rata. Zašto u
Sarajevu postoji ulica Patriotske lige? Sve aktivnosti Patriotske lige
bile su usmjerene protiv srpskog naroda, ali ja ne mogu da kažem
skinite naziv te ulice. Ima tu i ulica koje nose imena ličnosti iz
nekih drugih vremena, da sada ne nabrajam. To vrijeđa pripadnike
srpskog naroda kao što, naravno, i nazivi nekih ulica u Banjaluci ili u
nekom drugom gradu u Republici Srpskoj vrijeđaju pripadnike bošnjačkog
naroda. Moramo da sjednemo i to riješimo, kao što smo riješili pitanje
naziva škola i dogovorili se da one ne mogu nositi imena ličnosti iz
prethodnih ratova koje ne prihvataju drugi narodi.
Edin Ramić: Mnoge
škole u Republici Srpskoj nose imena svetaca Srpske pravoslavne crkve.
Za Bošnjake i Hrvate nije prihvatljivo da idu u školu Svetog Save.
Nemam je ništa protiv toga da se poštuju sveci i da pojedine
institucije nose njihova imena, ali to mogu biti samo nacionalne
institucije, a ne i one u kojima se okupljaju svi građani Bosne i
Hercegovine. Uostalom, pogledajte nazive ulice u Banjaluci ili bilo
gdje u Republici Srpskoj. Nemate uopće osjećaj da tu živi iko drugi
osim srpskog naroda.
Omer Karabeg: Ured visokog
predstavnika vjerovatno, kao i u nekim drugim slučajevima do sada, neće
donijeti odluku o zabrani fašističkih organizacija, nego će reći da je
to posao domaćih vlasti. Ako se takav zakon ponovo nađe pred
Parlamentom Bosne i Hercegovine, kakve su šanse da on bude usvojen?
Edin Ramić: Šanse
bi bile dobre kada bi vlast Republike Srpske uvidjela da takve
organizacije prevashodno njima nanose štetu. Međutim, očigledno je da
oni smatraju da im te organizacije donose više dobra nego štete. S
obzirom da raste nacionalistička retorika plašim se da ćemo imati još
izraženije divljanje nacionalizma u narednom periodu.
Slavko Jovičić: Ako
bi se taj zakon ponovo našao na dnevnom redu, iluzija je vjerovati da
bi dobio podršku srpskih predstavnika. Neće je dobiti, ukoliko neko
prije nas, a to je Sud koji je jedini nadležan, ne kaže koja je
organizacija fašistička, a koja nije. Mi se možemo sporiti oko ovih ili
onih inicijativa, ali, kada Sud kaže da je to tako, onda niko više nema
pravo da to negira i to moramo prihvatiti.
Edin Ramić: Jasno
je da do riješenja neće doći u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Logično
je onda da moramo tražiti neka alternativna rješenja. Mi, nažalost,
lakše prihvatamo da nam neko drugi propiše pravila igre nego da ih sami
definišemo. Očigledno je da proces suočavanja sa prošlošću u Bosni i
Hercegovini još nije završen.
http://www.danas.org/content/most_fasisti/1790204.html
__________________________________
DNEVNE NOVINE
http://www.danas.rs/dodaci/vikend
___________________________________