ПИШЕ: Славко ЈОВИЧИЋ СЛАВУЈ

19.11. 2009.
Mnogo puta do sad sam pisao i u još više navrata sam govorio da je Bosna i Hercegovina zemlja raznih i skoro neshvatljivih apsurda...Mogao bih  do u nedogled da redam brojne  primjere koji bi najbolje dokazali i odslikali konstataciju s početka ovog teksta...

 Slika prva.

Upokojio se Njegova svetost srpski patrijarh Pavle! Još za njegovog života ogroman broj, ne samo Srba, već i drugih pravoslavnih naroda, proglašavao ga je živim svecem, s razlogom! Cijeli svoj ovozemaljski život, naš patrijarh,  posvetio je pravoslavlju i svetoslavlju i asketski ga je proživio u neprestanom jevandjelskom i Hristovom učenju...Republika Srbija je u čast poštovanja i velike zahvalnosti patrijarhu Pavlu proglasila trodnevnu, a sam Grad Beograd četverodnevnu žalost. Republika Srpska je, takodje, na dan sahrane Njegove svetosti proglasila Dan žalosti na svojoj teritoriji. Sve je to razumljivo i civilizacijski.

Iako u BiH živi veliki broj Srba, a u Republici Srpskoj je taj broj dominantan, eto, Savjet ministara BiH nije proglasio Dan žalosti u cijeloj zemlji zbog smrti srpskog patrijarha iako je Srpska pravoslavna crkva jedinstvena na područjima Republike Srbije, Republike Crne Gore i BiH.

Možda je i bolje što tako nije uradjeno u BiH, jer je zaista neshvatljivo kako su se pojedini portali u Federaciji BiH, pa i na prostoru Srbije sramotno stavili na uslugu neljudima koji su lajali i bljuvali riječi nemoći, pa i otvorene mržnje prema čovjeku-svecu, a samim tim i prema ogromnom broju srpskog naroda, izuzev jednog malog broja šljama i najvećeg otpada koji pripada i našem rodu, nažalost!

 Ali, da podsjetim na sljedeće. Kad je 2005. godine umro papa Vojtila, e, tada je Savjet ministara BiH proglasio Dan žalosti na cijelom prostoru zemlje. O čemu se onda radi u ovoj nesrećnoj zemlji?

 Slika druga.

Na dan sahrane Njegove svetosti, u Sarajevu je završena dvodnevna konferencija PIK-a, konferencija koju čine ambasadori zemalja Savjeta za implementaciju mira? Kakav rogobatan i neslavan naziv ove organizacije. Mir na sreću u BiH je već 14. godina i, ako Bog da, biće trajno a, eto, tamo neko izvan BiH treba da to sad u ovom vremenu implementira? Za ludilo u ovoj zemlji nikad nije pronadjena spasonosna vakcina.

 Da bi se kompletirali svi apsurdi i uvrede srpskog naroda pobrinuo se i visoki predstavnik u BiH Valentin Insko. Naime, na današnjoj konferenciji za štampu (četvrtak 19. 11. 2009.), nakon završetka pomenute konferencije u Sarajevu Insko je izašao ogrnut navijačkim šalom bh fudbalske reprezentacije i vidno je bio skrušen i sa nevidjenom tugom je patio zbog jučerašnjeg poraza BiH protiv Portugala u Zenici. 

Ništa neobično, niti sporno, ali zar taj demokrata i „Njegova ekselencija“ nije mogao naći bar malo snage i čovječnosti u svojoj duši i srcu i zar bar nije mogao da onako, uobičajeno i protokolarno, ako ne i osječajno,  uputi saućešće srpskim vjernicima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi zbog upokojenja našeg patrijarha. Nažalost nije! A da jeste, onda bi mu i šal oko vrata imao kakvu takvu vrijedost.

Ovako, upamet se srpski narode! Ovo nije poziv ni na kave reakcije, već poziv da otvorite oči i da shvatite, ako već niste, u kakvoj to zemlji  živimo. No, nikakve uvrede, niti poniženja neće nas pokolebati da čvrsto ostanemo svoji na svome u Hristovoj i patrijarhovoj vjeri i zavjetima da ćemo opstati i ostati bez obzira na sve bure i oluje kroz koje kao narod vjekovima prolazimo. 

 

Velika je razlika izmedju fudbalera i nogometaša!!! Fudbaleri su se plasirali na Svjetsko prvenstvo (Srbija), a nogometaši (BiH i Hrvatska) nisu...Eto, i to je stvarnost ovih naših prostora....

Dopredasjedavajuća Doma naroda Državnog parlamenta Dušanka Majkić jučer je u izjavi za naš list teško optužila poslanika SDA i budućeg ministra sigurnosti Sadika Ahmetovića.

Navodeći razloge zbog kojih Ahmetović ne bi trebao biti imenovan na ovu poziciju, Majkić je, između ostalog, navela i da se radi o čovjeku koji mrzi pripadnike srpskog naroda.

- Nikada ne bih podržala nekoga kao što je Ahmetović zbog njegovog nepristojnog ponašanja prema meni i prema ostalim predstavnicima iz reda srpskog naroda. On ne zaslužuje da dobije takvu funkciju - rekla je Majkić.

Ona smatra i da je "njegov animozitet prema pripadnicima srpskog naroda takav da ne zna nikoga sličnog s tolikom količnom mržnje".

Kandidat za ministra sigurnosti jučer je bio zgrožen izjavama Dušanke Majkić. Ne želeći se upuštati u raspravu, kratko je kazao da je sa Srbima u RS radio šest godina i da oni najbolje mogu komentirati ovakve izjave.

- Vrlo dobro me poznaju svi Srbi iz Srebrenice. Pitajte njih šta o tome misle. Ma to su smiješne i neutemeljene optužbe! Nikada ni s kim od Srba nisam imao bilo kakve konflikte, što se vrlo lako može i dokazati - u nevjerici nam je odgovorio Ahmetović.

Da je to tako jučer nam je potvrdio i stranački kolega Dušanke Majkić i poslanik SNSD-a u Predstavničkom domu Slavko Jovičić, koji nam je rekao da izuzetno cijeni Ahmetovića i kao čovjeka i kao političara.

- Čovjek zastupa interese svog naroda i stranke kojoj pripada. To je normalno. To radim i ja. Ne želim da ulazim u to što je rekla kolegica Dušanka. Ona vjerovatno za to ima argumente. Ja ih nemam. Sa Sadikom nikada nisam imao loše iskustvo, a s njim sam se družio više nego s ostalim kolegama. Daleko od toga da sam stekao dojam da mrzi Srbe - rekao nam je Jovičić.

Isto diskreditirala i Sadovića

Nakon stalnih prozivki na račun bivšeg ministra sigurnosti Tarika Sadovića, Majkić je odmah poslije njegove smjene nastavila s pokušajima opstrukcije imenovanja Ahmetovića na ovu poziciju. Međutim, državne ministre imenuje Predstavnički, a ne Dom naroda Državnog parlamenta, u kojem ona sjedi.